Upravo ovih dana u domaćem reagovanju na ubistvo teroriste, vođe i inspiracije najstrašnijih savremenih metoda ubijanja nedužnih ljudi Osame bin Ladena, izuzetno je aktuelan i tužno tačan aforizam Aleksandra Baljka: „Za pisca anonimnih internet-komentara vrhunac kreativnosti je promena pseudonima“ ili „Nepotpisan tekst je tako smrdljiv kao da se autor ceo uneo u njega“.


Većprvog jutra po objavljivanju da je Osama bin Laden mrtav, osvanula je nepregledna serija komentara na najpopularnijim blogovima ovdašnjim u čast i odbranu teroriste za sva nedela, uz ostrašćene pogrde prema Americi, ali i predsedniku gde se između redova moglo naslutiti da je i njegova rasa, boja kože neprimerena. Odgovori i polemike na ovakve blogovske komentare, valjda zato što su uglavnom lišeni jezika mržnje, biće da su tek blagi odjek verovatno manjinskog mišljenja u javnosti Srbije. I nije ovde najvažnije koliki procenat stanovništva, očigledno mlađeg (teško je verovati da stariji deo tako manijački sedi za kompjuterima) čini profesionalne blogere, ali i onaj ko ih ne čita čuje ih u prepričavanjima pošto je to očigledno i namera jedne organizovane mreže istomišljenika što se neminovno javlja povodom svakog događaja.

Važnije od toga je pitanje da li je neznanje, antiamerikanizam, divljenje svakom nasilju i spremnost na akciju takve vrste ne samo na stadionima – većinski ovladalo Srbijom? Ili još gore: da li je ovde model heroja, osim Mladića, danas postao i Osama bin Laden? Ako jeste bar među mnogobrojnim blogerima koji se, uzgred rečeno, bez ustezanja, oglašavaju na popularnom internet forumu medija čiju bi zgradu rado zapalili, onda je to sasvim zakonita posledica da se ovde od poslednjih balkanskih ratova manje govori o žrtvama (primer Srebrenica), ali se slave heroji koji još nisu dostupni Haškom tribunalu ili oni koji su već„neopravdano“ kažnjeni tamo. Kao da se sada tim nedužnim zločincima, a „patriotama“, za mnoge ovde može da se pridruži i sam Osama bin Laden. Mada, mora se i to reći, u tome nisu usamljeni.

Najveći publicitet ovde, ne na blogovima, veću medijima – dobilo je pitanje: zašto su se zbog mrtvog čoveka nepristojno veselili mladi ljudi u Njujorku i Vašingtonu koji inače svako jutro poslednjih deset godina ulaze u podzemne železnice svesno ignorišući podsvesno saznanje da su, baš kao kod njih avionima, teroristi ubijali ljude u Londonu, Madridu i Moskvi podmećući bombe u javni prevoz. Ili da je većviše od tri hiljade porodica u američkim gradovima ostalo bez svojih članova pomoću „genijalnog“ proračunu Osame bin Ladena kako napasti strašnog neprijatelja – obične ljude. Nije, s časnim izuzecima, u velikom mnoštvu domaćih medija izostala ni teorija zavere koja se, bar dosad, povodom velikih događaja u svetu, obično javlja kasnije, ne odmah po ubistvu teroriste, ratnog zločinca ili atentatu na političare.

Kad se tako pogleda na autore blogova s divljenjem Osami bin Ladenu i sabere sa svim onim što se moglo čuti i pročitati ovih dana, onda postaje razumljivije (ma koliko bilo nerazumljivo) zašto sudije nerado sude „prekršiocima“ na stadionu, zašto novinari koji se ne bave komentarima i kolumnama bez obaveza većčinjenicama dokazuju prevare, obmane, kriminal, moraju da budu pod zaštitom policije. I to u ovoj zemlji gde su novinari morali da budu zakonski proglašeni“ licima na službenoj dužnosti“, pa tako manje „dodirljivim“. U skladu sa takvim „stanjem nacije“ i birača (!) i zvanična reagovanja na terorizam uopšte, a povodom smrti Osame bin Ladena, došla su sa zakašnjenjem, iz čega se moglo zaključiti da se stanovništvo Srbije ne mora bojati stranih terorista, a domaći su uglavnom poznati „organima“.

U svemu tome, sasvim zakonito svim bizarnostima trenutka domaćeg, vredi zabeležiti da se, bar ne veoma istaknuto, nije pojavio broj žrtava terorista ni u Americi (Njujork, Vašington, Pensilvanija), ni u Evropi (Velika Britanija, Španija, Rusija). I što je još zanimljivije reagovanje Moskve i predsednika Medvedeva u čestitki predsedniku Obami i poruci da još više zajedno rade protiv terorista nije dobila očekivani publicitet horista antiamerikanizma u Srbiji.

Ipak, možda najveću pažnju i razmišljanje – koji su putevi današnje Srbije i dela njenih mladih ljudi zaslužuje jedan neverovatan apsurd. Svako ko čita internet komentare i sluša neke izjave, prepoznaje „rukopis“ blogera čak i kad menjaju pseudonim. Najčešće to su oni isti ili iz sličnih smernih i pobožnih krugova, koji s velikom brigom upozoravaju na opasnost od mudžahedina u BiH koji su tamo došli da ubijaju Srbe ili vehabista u Sandžaku. Doskora su pominjali i samog Bin Ladena u Sarajevu!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari