Jeste da treba biti krajnje obazriv prema svim kampanjama koje se lansiraju iz vladajuće koalicije, ali ova poslednja – uterivanje optimizma – zaslužuje bar načelnu podršku. Pa dobro, zagrajaće komentatori, kakav crni optimizam, nema ovde razloga za to. Naravno da nema. Ali baš zato ima razloga za optimizam. Tamo gde je sve dobro, optimizam je opšte mesto. Ili – još preciznije – oportunizam.


Tačno je, dakle, da je optimizam neophodan da bi se izvadili iz crne rupe u kojoj trunemo već više od dve decenije. Međutim, pre nego što se upustimo u raspirivanje vedrine, nije zgoreg da istražimo razloge ovdašnjeg endemskog pesimizma. Ne bih ja rekao da on potiče iz neke urođene nacionalne melanholije ili depresivnosti. Daleko od toga. Pre bih rekao da je on nastao iz nekadašnjeg preteranog optimizma. Šta ovim hoću da kažem? Polako, objasniću!

Kako drugačije osim preteranim optimizmom nazvati oduševljenje sa kojim su široke narodne mase svojevremeno poverovale na reč drugu Titu i njegovim partijskim drugovima da će posle nekoliko petoletki Srbija postati Zemlja dembelija u kojoj će teći dve velike reke – med i mleko. Ne može se reći da smo se oslanjali isključivo na optimizam. Jok, more. Svojski se to radilo, čak je bilo i nekih opipljivih rezultata. Vladajući sloj je, recimo, već živeo u komunizmu. Radili su prema mogućnosti, a uzimalo prema potrebama. Taman kad je to trebalo da se proširi i na mase, nešto je kvrcnulo, nešto se batalilo i raspade nam se SFRJ. Šta je drugo ako ne neutemeljeni optimizam bila vera koju su široke narodne mase i poštena inteligencija poklonile Slobodanu Miloševiću koji – za razliku od druga Tita – u početku nije obećavao ništa osim teritorijalnog proširenja i ujedinjenja svih Srba? Švedski standard, Čajna taun i brze pruge Srbije su došle kasnije.

Nije da se ni ovoga puta nije radilo. Cinik bi mogao reći: krvavo se radilo. Milošević i njegovi su već bili postigli švedski standard, teritorijalno su se (u smislu nekretnina) značajno proširili i taman da sve to obuhvati ostatak populacije, dogodi se peti oktobar. I najednom je zavladao pesimizam. I – kako stvari stoje – vladaće još jako dugo. U tom smislu bih Gospodarevoj reklamnoj agenciji preporučio da promeni strategiju. Ako žele da izazovu plimu optimizma, moraju obećati neki metafizički, nedostižan, takoreći nebeski cilj. Jer ovo: radite vredno, pa će vam biti bolje, tamo negde 2020, od toga nema ništa. Dignite lestvicu, gospodu. Recite 2555. i eto vama lavine entuzijazma.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari