Dobar glas se daleko čuje, cenjeni publikume, pa smo se zahvaljujući tome opet našli u centru svetske pažnje. Pohvalio nas je, to jest naše nacionaliste, niko drugi nego masovni ubici Brejvik.

Ovdašnje novine nisu oklevale da, ne bez izvesnog ponosa, brže-bolje prenesu vest sa svim prinadležnim podrobnostima. Kako stvari stoje, bolje stojeći mediji na kraju će akreditovati novinare da prate suđenje čoveka koji poštuje naš identitet.

Srećna je okolnost da je Brejvik pomalo konfuzan. On, na primer tvrdi, da su na Vitezove templare (kojima je bajagi pripadao) „pre svega uticali srpski nacionalisti, ne nacisti“. Nešto tu ne štima. Vitezovi templari, makar bili i fiktivni, teško se mogu povezati sa modernim srpskim nacionalistima. Taj je misteriozni red, naime, ukinut još u XIV veku, a njegov poslednji Veliki majstor je, da prostite, spržen na lomači. Sve to zbog optužbi za homoseksualnost, crnu magiju, vradžbine i muljavinu sa parama. Jeste da su docniji istoričari bili skloni da te optužbe pripisuju maštovitosti Svete inkvizicije, ali znate čega ima tamo gde ima dima. U svakom slučaju, homoseksualnost je našim nacionalistima krv pred očima, a jedina veza sa magijom im je povremeno saljevanje strave, čemu, takođe povremeno, pribegavaju visoki funkcioneri Sahibijine stranke (o čemu će biti reči kada se stvori „istorijska“ distanca).

Osim toga, templari su bili katolici, što će reći ustaše i to je najslabija tačka Brejvikove teorije. Istina, u osamnaestom i devetnaestom veku bili su osnivani kojekakvi novi Vitezovi templari, ali te nove uglavnom povezuju sa šarlatanstvom na jednoj i masonerijom na drugoj strani.

Nije to kraj Brejvikovim tendencioznim podmetanjima. „Srbi“, glagolji Brejvik, „koji su se borili i ginuli za vreme NATO bombardovanja Kosova 1999. imali su „krstaški“ mentalitet kome težim.“ Pa zna li on da su krstaši svojevremeno, u prolasku kroz srpske zemlje na putu za Palestinu, činili po Srbiji čuda i pokore koji i dan danas žive u kolektivnom sećanju. Dobro de, Brejvikovo pravo je da konfabulira, ali smatram da bi država Srbija trebalo da reaguje na ta trabunjanja, ne bi smela da misli da joj je to ispod časti, to nipošto, moglo bi se po svetu svašta pomisliti o nama, pa posle đavo kriv. Mogla bi država Srbija (kad državnici ne bi imali preča, predizborna preča posla) da istraži tu stvar i da ukoliko se (što je verovatno) utvrdi da masovni ubica lupeta, o tome izda zvanično saopštenje. Veći je to izazov od ljutite reakcije na lupetanja one američke komičarke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari