Takmičarski program 20. Sarajevo film festivala obeležili su filmovi o pravima LGBT populacije. Iako su se ranijih godina u takmičarskoj selekciji uglavnom nalazile regionalne produkcije koje su se bavile ratnim i posleratnim periodom, ovaj put nije tako. Samo jedno od devet ostvarenja govori direktno o ratnoj prošlosti našeg regiona (kosovski „Tri prozora i vešanje“, koji je danas na programu).

S druge strane, čak dva od tri ostvarenja, koji su od otvaranja, 15. avgusta, prikazani na SFF-u – hrvatske „Cure – Život druge“ i mađarski „Zemlja oluja“, bave se LGBT pravima. Pored toga, do kraja manifestacije još dva filma sa istom tematikom – gruzijski „Ja sam Beso“ i grčki „A Blast“, naći će se u trci za Srce Sarajeva.

– U Mađarskoj se ne govori javno o homofobiji. Hteo sam da snimim film koji će pokrenuti ovu temu – kaže reditelj filma „Zemlja oluja“ Adam Časi.

Kako objašnjava, njegov debitantski film koji govori o mađarskom mladom fudbaleru koji se vraća u svoj oronuli dom u mađarskom selu gde se zaljubljuje u svog suseda, koji mu pomaže u popravci kuće, nije pobudio veliko interesovanje kod publike u njegovoj domovini. Ipak, dobio je veliku pažnju medija koji su počeli da govore mnogo više o problemima LGBT populacije.

– Nije me zanimala aktuelna politika ili desno krilo u Mađarskoj. Moj film je odgovor na jedan opšti problem koji postoji i van naših granica, i koji se ne odnosi samo na LGBT populaciju već na sve manjine – ističe reditelj.

Prema njegovim rečima, priče o toleranciji i demokratiji su čista laž.

– Gej ljudi mogu da se ljube na ulici, ali ne mogu da se venčaju ili imaju decu. To nije tolerancija, to je laž. Oni ili imaju ista prava ili nemaju. Nema ničeg između – naglašava Časi.

Ipak, iako film govori o neprihvatanju sredine, tema filma na prvom mestu je unutrašnja homofobija pojedinca, koji ne može da izađe na kraj sa sopstvenom seksualnošću, što dovodi do tragedije.

– Ovo je film o dijalogu između homofobije sredine i unutrašnje homofobije. Dva momka moraju da ostave sve iza sebe da bi mogli da nastave dalje. Jedan od njih je spreman na to, a drugi nije. On ne može da prihvati sebe kao gej osobu, a to je pravi izazov – zaključuje reditelj, čiji je film inspirisan istinitom pričom.

Potraga za identitetom koja dovodi do tragedije tema je i filma „Cure – Život druge“. Rediteljka Andrea Štaka, laureatkinja SFF-a 2006. godine za film „Gospođica“, ovaj put donosi priču o opsesivnoj i seksualnoj igri dve devojke tokom 1993. godine nakon opsade Dubrovnika. Dve prijateljice odlaze u zabranjenu šumu iznad grada, ali se sledećeg jutra samo jedna od njih vraća kući.

Rediteljka kaže da je u Dubrovniku 2006. godine čula za tu priču koja ju je zaintrigirala, te je počela da istražuje detalje o tom slučaju. Međutim, od građana je čula različite verzije, jer je u određenom smislu događaj ostao na nivou misterije.

– Dubrovnik nije samo šetnja Stradunom, on ima i svoju tamnu stranu – kazala je Štaka.

U Takmičarskom programu do sada je prikazan i austrijski film „Makondo“, koji govori o jedanaestogodišnjem dečaku Ramasanu, koji mora da se brine u svojoj porodici – majci i dve sestre. Dečak živi u naselju Makondo u predgrađu Beča, koje uglavnom čine doseljeničke porodice iz Čečenije, slične njegovoj.

– Znala sam i ranije za naselje Makondo. Oduvek su u njemu živele izbeglice iz celog sveta. Kada sam otišla tamo, znala sam da ne želim da snimim dokumentarac. Nisam želela da postavim te ljude pred kamere, kako bi pričali svoje priče. Htela sam da nađem jednu priču koja govori o jednom aspektu te zajednice – objašnjava rediteljka Sudabeh Mortezai.

Kako kaže, do tada ništa nije znala o Čečeniji, tako da je puno istraživala, pre nego što je počela da piše scenario. Zanimljivo je da su svi glumci naturščici, i to većinom iz pomenutog naselja, a likovi koje igraju inspirisani su stvarnim osobama.

– Bilo je teško izabrati dečaka koji će igrati glavnu ulogu. On se pojavljuju u svakoj sceni u filmu. Ali kada smo sreli Ramasana Minkailova, sve je bilo rešeno. Bio je fantastičan od početka. On je istovremeno osetljiv i jak, odrastao i detinjast. Sve ono što je trebalo da igra na filmu – ističe rediteljka.

Iako film govori o političkim izbeglicama, „Makondo“ se ne bavi samim sukobom između Čečenije i Rusije.

– Ovo je film, a ne novinski članak ili televizijska emisija. Htela sam da se posledica rata vide, da se oseti šta je ostalo iza tog sukoba, ali ne i da suprotstavim ideološke pozicije. Ali, nije samo to. Budući da je reč o stvarnim ljudima, a ne o glumcima, nisam smela da govorim o pojedinačnim detaljima iz njihovog života u Čečeniji. Ipak su oni azilanti i mogli bi da imaju velike probleme zbog toga – objašnjava Mortezai.

Takmičarska selekcija

Od srpskih ostvarenja na 20. SFF-u do sada je prikazano nekoliko filmova. U okviru takmičarskog programa van konkurencije je imao projekciju omnibus „Jednaki“. Kratki filmovi šest reditelja – Miloš Petričić, Mladen Đorđević, Dejan Karaklajić, Ivica Vidanović, Igor Stoimenov i Darko Lungulov, govore o pravima deteta, a svaka od priča u filmu obrađuje po jednu od temu: siromaštvo, zlostavljanje u okviru porodice, zdravstvo, maloletnički brakovi, maloletnička delinkvencija, diskriminacija. Autori koji su učestvovali u snimanju filma (reditelji, glumci, direktori fotografije, scenografi, kostimografi…) radili su potpuno besplatno. U okviru drugih selekcija prikazani su i: „Neposlušni“ Mine Đukić, kao i „Top je bio vreo“ Bobana Skerlića, a posebnu pažnju sarajevske javnosti izazvali su domaći glumci poput Mirjane Karanović i Branke Petrić Fehmiu, koje igraju u filmovima regionalnih produkcija (Karanovićeva u „Curama“ i „Tri prozora i vešala“, a Petrićeva u „Otoku ljubavi“), kao i Sergej Trifunović i Miroslav Krstović, koji glume u norveškom filmu „Redosled nestanka“. Ipak, najveće interesovanje publike vladalo je za sinoćnom projekcijom filma „Maratonci trče počasni krug“ Slobodana Šijana iz 1982. godine, koja je održana u čast nedavno preminulog Bore Todorovića, a kojoj su prisustvovali glumčevi prijatelji i članovi porodica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari