Chick flicks su filmovi o ženama i za žene. Imaju prepoznatljivu strukturu i obavezne elemente priče. Zato svi liče jedan na drugi. Mnogi kažu da u njihovoj osnovi ne stoji seksizam već profit. Ali iza profita, dodala bih, stoji seksizam.


Pre nekoliko dana je po stoti put bio prikazan „Notting Hill“. Par iz snova, poznata Amerikanka i engleski šmokljan. Ona je emancipovana glumica koja se šeta po svetu i zarađuje ozbiljan novac, a on je trapav i zbunjen. OK, ona ga voza kroz romantična iskušenja, malo ispaljuje, malo koristi, zavodi pa ostavlja… Manje-više taj deo može da podseti na ljubavne smicalice varoške šiparice. Uspešna žena novog doba prepoznaje se u honoraru od petnaest miliona dolara i galantnom poklonu, Šagalovom platnu za koje pretpostavljamo da je original (kad bi se prodavalo, bilo bi vredno oko milion dolara, dakle, vrlo galantno). Ali, to je to, ceo kapital savremene junakinje. Sve ostalo je sentimentalno podilaženje patrijarhalnom modelu. Jer lepa Ana u raspletu priče pada ničice u ljubavnom žaru, ostavlja svoj rodni kontinent i pitoma se odeva u venčanicu. A venčanje je, kako god da se odvija radnja, cilj do kog se trči oko sat i po u romantičnim komedijama.

Dodala bih i ovo, pomenuta Šagalova slika, koju tokom filma komentariše Džulija Roberts, ne predstavlja ni biblijski motiv ni zimski pejzaž, već mladu, omiljeni lik chick flick žanra. Čehovljev pištolj iz prvog čina ili pravi izbor svake žene, kod Ane tad još uvek maglovit i nesvestan.

Romantične komedije su poznate kao zlatna tematska musaka: red smeha, red suza i preliv od ljubavnog srećnog kraja. Bez mnogo talasanja u strukturi donose siguran profit. Karakterišu se kao trivijalne, a publika im je ženska. U nekoj binarnoj podeli stoje uz muške filmove kao njihova suprotnost. Ipak, koliko je meni poznato, gledaju ih podjednako i muškarci i žene. Vole, takođe.

Da, smeta mi njihova tolika popularnost. Banalizuju odnose, favorizuju uloge. Žene o kojima pričaju su jednoslojne, sentimentalne, kao u večitom PMS-u, histerične, kilave ili kučke. Dokle god publika bude gutala takav sadržaj, industrija će ga štancovati. A dokle god industrija pravi proizvode sa porukama da je prava večna ljubav ne samo moguća, već izvesna, publike će biti. Profitiraju Džulija Roberts, Hju Grant i producenti. Razume se, u nematerijalnoj valuti primitivna seoska zajednica, smeštena u matični ruralni kontekst, jednako kao i u urbani.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari