Bernar Monino stvorio je od crteža osobeni, originalni način izražavanja kojim ovaj umetnik promišlja vezu između prostorne umetnosti i pojma vremena, a prvi put, u Galeriji Haos, biće otvorena njegova izložba crteža na papiru i pleksiglasu. Izložbu će večeras u 20 sati svečano otvoriti naš akademik Vladimir Veličković.


– Ovom izložbom predstavljam više skupova svojih dela i to na osnovu metoda rada. Moj moto je da moja dela nisu isključivo začeta u mašti, već tražim mostove između umetnosti i doprinosa nauke. Nisam ja naučnik, ali kao umetnik služim se poetikom nauke kao izražajnim sredstvom – kazao je juče u Galeriji Haos Bernar Monino.

Monino ističe da je njegovo obrazovanje isključivo klasično, a da je jedan od prvih uticaja na njegov rad bila izložba Pjotra Kovalskog koju su činili plakati na kojima je pisalo „Ovo se kreće 29 km/s“, ukazujući time zapravo na brzinu kretanja Zemlje u odnosu na Sunce.

– Putevi nauke proveli su me kroz različite tehnike u slikarstvu. Umesto mašte ja sam se oslanjao na naučne procese kako bi njima došao do određene forme. Nastojim da izazovem dešavanje, ne da ga projektujem. Mogu da kažem da moj način rada potiče od ruskih suprematista. U Indiji sam dobio ideju da istražujem senku, a negde sam potom pročitao da je senka materija nečega što je daleko… Ovo govori o materijalnoj prirodi senke i duhovnoj strani svetlosti. Govorim o svetlosti kao iskustvu kroz senku… – objašnjava Monino.

Svojim prvim radovima svrstao se u pokret evropskog foto-realizma. Koristeći staklo i ogledala, umetnik povezuje stvarni i fiktivni predstavljački prostor, čime se motiv udvaja budući da je prisutan na obe ravni. Početkom ‘80-ih njegova dela postaju dovoljno prozračna da „hvataju“ vremenske forme koristeći svetlo, senke, zvuk, vetar. U njima su prisutni elementi arhitekture, senke neobičnih naprava za merenje ili krhke metalne konstrukcije. Tokom naredne decenije Monino pravi seriju „Prenošenje senki“, u kojoj oblici napravljeni od emajliranog metala projektuju senke na zid, podsećajući na mušarabije ili klostre koje filtriraju sunčevu svetlost. Počev od 1999. zamislivši instrument kadar da ocrtava tragove prolaska vetra, Monino sakuplja crteže takvih putanja kojima gradi delo „Pamćenje vetra“ na različitim mestima sveta. Koristio je i sonogram ne bi li nacrtao tišinu koju je usnio jednom prilikom.

– Leonardo je pisao o tome kako bi umetnici trebalo da predstavljaju vetar. Ja sam želeo da vetar samoga sebe nacrta. Tu je i veza sa Marselom Dišanom, čiji su se radovi bazirali na slučaju, nesvesnom i inicijativi – kazao je Monino. Pomenute serije biće od sutra izložene u Galeriji Haos. Izložba u Galeriji Haos realizovana je u saradnji sa Francuskim institutom u Beogradu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari