Zaista velika premijera i izistinski važan događaj za beogradski operski život! Verdijev „Otelo“ na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu, plemenit i prefinjen Dušan Plazinić kao tumač naslovnog lika i istovremeno slavljenik koji na ovako izuzetan način obeležava 20 godina svog umetničkog rada, a zatim pravi divotni buket pevača u delikatno probranom ansamblu za ovu premijeru, poletan orkestar izvrsnog pulsa i boja, gromki hor elementarne snage koji oduševljava od prve.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

A tu je i ukusna režija, zadivljujuće spontana i efikasna, italijanskog gosta Paola Bajoka (pomoćnik reditelja Ana Grigorović), te ozarujuća scenografija Nevenke Vidak (video produkcija Petar Antonović). Priča stara koliko i ljudska vrsta, ljubav, pakost, ljubomora, fatalni slom. Kako zavist i mržnja uspevaju da uopšte unište i satru ljubav, to atletsko osećanje vrhunske energije i nepobedive snage? Ni Šekspir, ni Verdi, bojimo se, ne daju precizan odgovor.

No, ovaj „Otelo“ u Narodnom pozorištu, zaista dugo iščekivan, daje svoj ipak kompleksan odgovor i na emocionalni, dakle ne samo pevački, muzički zahtev koji pred svoje tumače postavlja Verdi. U ovoj zbilja prostreljujućoj pripovesti o ljubavi i ljudskoj zlosti, beogradski operski ljubitelj nalazi se na izazovnoj vetrometini iskušenja za sluh, vid i duh. To je i razumljivo – nosioci glavnih uloga ovde su umetnici razvijene imaginacije, ne samo tek lepog glasa i zgodne pojave. Raspet u osećanjima, a tako tanan i preosetljiv, Dušan Plazinić, demonstrira široko sve svoje lične i izvođačke vrednosti – herojski stav i drhtavo suočavanje sa krahom sopstvene ljubavne vere, nežnu posvećenost svojoj ženi u prvom činu, te odmah zatim demonsku metamorfozu pod dejstvom otrova Jagovih podlih intriga. A sve vreme njegov glas je zaneseno krasan, ispunjen svešću o formatu Otelovog lika, sa iskrenom patnjom i saosećanjem za sve ono kroz šta ova, lažima obmanuta, ličnost prolazi. NJegova Dezdemona, bujna je umetnica moćne interpretativne volje Jasmina Trumbetaš Petrović, gotovo nevidljivog a svejedno sugestivnog scenskog vladanja, zrelih izražajnih oruđa i dostojna po svemu ovakve role. Tu je i okretni, gipki i privlačnog glasa te odvažnog ponašanja i kretnji, Nenad Čiča kao Kasio, umilna no sa misterioznom dubinom LJubica Vraneš kao Emilija i, u svojim rolama otmeni, Slobodan Živković, Sveto Kastratović, LJubodrag Begović, Predrag Gligorić. Ali, u poniranju do samih marijanskih potolina ljudske opačine, virtuozan, smeo, filozof zlobe i oštroumni dirigent propasti – Miodrag D. Jovanović kao Jago, dodaje onu dijaboličnu opsenu čitavoj radnji, čineći tako svojevrstan pogon za uvid u onoliku veličanstvenost ljubavi između Otela i Dezdemone, koje ovakav jedan naopaki junak odmah potom mrvi u prah, a da ni njegova pomna analiza sopstvene pakosti ne odgovara na pitanje zašto li to uopšte čini.

Veoma, veoma uzbudljiva predstava, divnih slika i razdirućih duševnih stanja, sa sjajnim pevačima i neverovatnim makro i mikro scenama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari