Imam dva jaka utiska od prošle subote. Prvi je pozorište ispred Skupštine, drugi je pozorište u Pinkovoj kući.


Danima se pitam da li su jedini načini da sagledamo našu vojnu velesilu i podmladak zaustavljanje saobraćaja, Top gan citati na video-bimu, tradicionalno gađanje ptica oficirskim kapama. Gde god da ste krenuli u petak popodne, uveče i u subotu pre podne, svakako niste mogli da stignete. Smatram sebe patriotom (iako ostavljam prostor da grešim, delom zato jer ne znam koji su tačni kriterijumi, delom zato jer ima šanse da gajim iskrivljenu sliku o sebi), volim uniformu, volim i oružje, ali nešto slabije. Podržavam svako slavlje koje ne ugrožava red i mir zajednice, čak pojedinca u razumnim granicama. Naravno da potporučnici treba nekako da nam se pohvale svojom umešnošću u marširanju pod konac, baratanju Migovima i sabljama i tome slično. Ali, zar ne bi bilo sjajno da grad može nastaviti da živi dok parada traje? Ne verujem da je vojsci zabranjeno da se šeta po manje prometnim i ključnim mestima. Moram da primetim i ovo, meni ne izgleda mnogo afirmativno po instituciju čiji su kadeti predstavnici bacanje njenih obeležja nebu pod oblake.

Drugo je novo Pinkovo takmičenje koje će u rezultatu dati još jednu zvezdu Granda, ili više njih. Takmičari su mi bili manje interesantni od žirija (osim osvežavajućeg momka u zelenim pantalonama). Dakle, skupio se junak do junaka: Bora Đorđević, Ceca (zna se koja), Haris (jedan jedini), Marina Tucaković i Miroslav Ilić (priznajem vrlo svež… na izgled). Sve sami izvrsni muzikanti zavidnih preporuka kafane kao najlegitimnije rok-folk (čudan spoj) institucije na Balkanu. Ovaj nije ubedljiv, ovaj nije emotivan, ovaj je onako… i tako dalje. U to se ne mešam, nije mi blisko. Možda su njihovi kriterijumi (koji su mi u više navrata zvučali bledo) sasvim odgovarajući. Ono što je ulepšalo veče i pokazalo mi da je trebalo češće da se dam u gledanje sličnih zabavnih emisija bilo je insistiranje na kritikovanju stajlinga sirotih takmičara. Haris se našao najpozvanijim da se bavi autfitom (ima neke veze sa njegovom suprugom). Sedeći zavaljen u fotelji koja se šeta gore-dole, u senci oboda natučenog šešira, brkova crnih kao da se napio tonera, u razdrljanoj košulji štedro je hvalio svakog momka koji se na bini pojavio u kombinaciji: savremene stoun voš farmerke + crna košulja, ergo džiberski. Ostali nisu bili tako ubedljivi u komentarima, valjda svesni da ni oni ne znaju baš da se obuku za pohvalu. Osim Marine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari