„Sirov, nasilan, mačoistički i sa pričom koja je dovoljno neobična da bi držala pažnju, to je moderna verzija filmova koji su se u Holivudu pojavljivali praktično svake nedelje između 1940-ih i 1950-ih“, opisuje film „Bes“ kritičar Holivud riportera Tod Mekarti. Novo ostvarenje Dejvida Ajera o poslednjim mesecima Drugog svetskog rata, proteklog vikenda je, sa 23,5 miliona dolara, imalo je najveću zaradu na blagajnama američkih bioskopa.

Priča o M4 Šerman tenku koji nosi ime „Bes“ i petočlanoj ekipi koju predvodi Bred Pit i njihovoj borbi sa nacistima u Nemačkoj, u domaće bioskope stiže u četvrtak, 23. oktobra, samo tri dana nakon zvanične 70-godišnjice oslobođenja Beograda.

Prema oceni kritičara Njujorkera Dejvida Denbija, „Bes“ je jedan od najboljih ratnih filmova svih vremena, i stoji pri vrhu, tik uz Spilbergovo „Spasavanje redova Rajana“ i druge klasike. Kako kaže, i ovo je žanrovski film – pet momaka u tenku, bore se u strašnim bitkama protiv Nemaca, u pustim poljima i duž seoskih puteva. A kada se vojnici ne bore, pokušavaju da umire odvratno ushićenje nakon bitke.

Jubilej koji će ceo svet obeležiti sledeće godine – 70 godina od kraja Drugog svetskog rata i pobede nad fašizmom, povod je da mnogi filmski autori ponovo vrate ratni film u modu. Do kraja godine na velika platna stići će i film „Nesalomivi“ Andželine Džoli o Luiju Zamperiniju, američkom olimpijskom trkaču, koji je nedeljama preživljavao na čamcu za spasavanje posle rušenja njegovog bombardera, a kasnije završio u japanskom zarobljeništvu, kao i „Suite Francaise“ o nemačkoj okupaciji Francuske, dok je na Filmskom festivalu u Toronutu trijumfovala „Igra imitacije“ (inače, prema prognozama kritičara, za sada glavni favoriti u trci za Oskara) o Alanu Turningu, matematičaru i kriptografu, i dala novi uvid u tehnološki deo priče o Drugom svetskom ratu.

Ipak, iako će godišnjica biti dobar povod da se ponovo govori o ratnim dešavanjima, zapravo Drugi svetski rat nikada zvanično nije prestao da bude deo filmskog sveta. Neke teme poput rata u Vijetnamu, Iraku ili hladnog rata, mogu da nestanu, ali priča o događajima između 1939. i 1945. godine, nikako da izbledi. Primera radi, internet portal Vikipedia beleži da o Prvom svetskom ratu postoji malo više od 130 snimljenih filmova, dok filmskih ostvarenja o Drugom svetskom ratu ima 1.300. Iako ovi podaci nisu potpuno precizni, kroz njih se može pratiti tendencija opadanja interesovanja za snimanje filmova o ratu protiv fašizma.

Pre nego što se rat i završio već je bilo 250 snimljenih filmova, da bi do kraja 1940-ih, ta cifra stigla 300. Po 200 je snimljeno 50-ih i 60-ih, nakon čega su brojevi počeli da opadaju (130 tokom 70-ih, 120 dekadu kasnije, 90-ih manje od sto). Novi milenijum doneo je malo veće interesovanja (180 u prvoj dekadi 21. veka), da bi od 2010. godine ta cifra već bila 50. Ipak, među filmovima, koji su se pojavili poslednjih godina, malo je onih koji su zapravo ostavili neki jači utisak na publiku („Prokletnici“, „Kradljivica knjiga“, „Staljingrad“), ali ne u onoj meri u kojoj su to nekada činili filmovi poput „Mosta na reci Kvaj“.

Drugi svetski rat je bio gigantski sukob, koji je dotakao gotovo sve uglove planete, i zato ima neverovatan potencijal kada je reč o novim pričama. Prema oceni Frenka Kotrela Bojsa, scenariste filma „Tragovima prošlosti“ , ovoliki broj filmova o Drugom svetskom ratu zapravo je svojevrstan spomenik.

„Interesovanje je u nekom trenutku dostiglo vrh. Rat je postao metafora, ne samo istorija. Možete bilo šta povezati sa njim kako god želite. Privlači nas zbog svoje jednostavne moralne podele. Pokušajte da objasnite deci šta je bio hladni rat – sukob oko metafizičke nadmoći u Evropi, koja se u međuvremenu potpuno promenila. Ali vrlo im je jasno šta je značilo iskrcavanje na Normandiju“, kaže Bojs.

On objašnjava ponovno interesovanje za Drugi svetski rat sa novim milenijumom činjenicom da je nakon 11. septembra „rat postao glavni posao“.

Autor knjige „Front na Vestendu“ Metju Svit smatra da je svrha svakog ratnog filma da potpuno zaseni prethodno ostvarenje sa istom temom.

„Ovi filmovi su tu da obnove naše sećanje. Verujem da će Spilbergova verzija Dana D biti u ljudskoj memoriji narednih 300 godina, kao što mislimo o ruskoj revoluciji kroz Ejzenštajnova ostvarenja. Ova trka u snimanju filmova o Drugom svetskom ratu je zapravo bitka za naša sećanja“, zaključuje Svit.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari