Leto prolazi pa se s njim malo po malo povlače dva meni zanimljiva fenomena. Prvi je spržena koža pod bretelama i bermudama. Tako reš obrađena i razapeta na šetačima koji se njome ponose kod mene izaziva tugu i ne izgleda mi nimalo privlačno.

Naprotiv, izmučena, isušena i obavezno vremenom opegavljena (što je šarmantno samo na devojčicama predškolskog uzrasta) prilično me odbija. Ne razumem zašto se ljudi uporno trude da je upropaste. Mislim da je Monika Beluči odavno izjavila kako je tajna njene očaravajuće lepote i mladalačkog izgleda sklanjanje od sunca (još svašta pored, ali ovo takođe). U pogledu fenomena besomučnog boravka na plaži, što je nekada bilo pitanje prestiža, danas pitanje navike, slažem se s njom. Ipak, kolo raznih industrija sa preparatima pre sunca, za vreme sunca, posle sunca, spektrom osnovnih rekvizita namenjenih boravku u vodi i pored nje, pa dalje: first minute, last minute ponude sa fotografijama iz Nacionalne geografije i iz mejnstrim arhitektonskih časopisa, koje napadaju kako otvorite elektronsku poštu, plus ilustrovani časopisi gde tokom leta ne možete videti belu put… sve to ne dozvoljava ljudima da se zapitaju da li je stvarno na suncu koje prži prijatno.

Kad smo već kod časopisa… Drugi zanimljiv fenomen je ovaj: kako temperatura poraste toliko da sneg počne da se topi, trafike zaposednu devojke u dva broja manjim bikinijima. Ni to ne razumem. Sada kad je na jedan klik mišem moguće u sobu dovesti lepotice svih nacionalnosti bez ičega na sebi, i to u odličnoj rezoluciji, malo mi je retro insistiranje na takvim naslovnicama. Da li polugole devojke stvarno povećavaju prodaju magazina? Isključujem one specijalizovane za ljude s posebnim potrebama (pritom ne mislim na osobe sa bilo kojim drugim do seksualnim invaliditetom).

Sigurna sam da ima mudrijih načina da se poveća tiraž. Primera radi, poslednji broj Eskvajera na naslovnoj strani ima Ronaldov portret. Sugestivan, gleda vas pravo u oči. Ne možete da ga ne kupite. Mogli su da stave poznatog fudbalera kako reklamira Armani veš. Nestvarno zgodan u belim boksericama imao bi šansu da napravi krkljanac pred kioskom. Mogli su, ali nisu. Naravno, Eskvajer sam kupila. Na netu sam našla opisane Ronaldove fotografije, ovakvog portreta nema.

Dakle, umesto što guraju dojke u prvi plan, art direktori, urednici fotografija ili bilo ko u lancu odlučivanja, mogli bi da budu maštovitiji jer grudi raznih oblika, veličina i materijala ima svud okolo. Mogli bi, recimo, da ponude nešto novo i još ispadnu pristojni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari