U organizaciji Udruženja za međunarodnu komunikaciju na engleskom jeziku (English Speaking Union) u subotu, 5. maja, u Jugoslovenskom dramskom pozorištu održava se jednodnevna konferencija posvećena jednom od najvećih dramskih pisaca u istoriji Vilijamu Šekspiru.

 Glavni gost biće profesor Stenli Vels, počasni predsednik Fondacije Šekspirovog rodnog mesta i autor velikog broja studija o Vilu iz Stratforda na Ejvonu, koji će zajedno sa dr Polom Edmondsom održati predavanje: „Šekspir uzvraća udarac“ (Shakespeare Bites Back), o kontroverznoj temi Šekspirovog identiteta. Ovaj dvojac čuvenih šekspirologa izdao je i elektronsku knjigu istog naziva napisanu prvenstveno kao polemika sa filmom Rolanda Emeriha „Anonimous“. Profesor Vels će svoje predavanje početi u 10.30, a potom će u 18 sati u Muzeju Narodnog pozorišta govoriti na promociji svoje knjige „Šekspir i družina“ (Shakespeare & Co.) čij je prevod na srpski izašao 2009. u izdanju IP Clio.

Predsednik ste Fondacije Šekspirovog rodnog mesta i urednik serije Šekspirovih dela u izdanju izdavačkih kuća Oxford i Penguin. Kako je počelo Vaše interesovanje za Šekspira?

– Zainteresovao sam se za Šekspira još kao đak, jer sam imao dobrog učitelja. To interesovanje sam razvio na studijama u Londonu gde sam gledao na pozornici njegova dela u izvođenju velikih glumaca, uključujući i Lorensa Olivijea. Od tada, veliki deo mog profesionalnog života okupiran je Šekspirom. I kao učitelja, univerzitetskog profesora, upravnika, urednika i kritičara.

U Beogradu ćete držati predavanje na temu autorstva Šekspirovih dela. Zašto postoje sumnje da je sin rukavičara „sa vrlo malo latinskog i još manje grčkog“ mogao da postane tako uspešan i kada su nastale teorije zavere?

– Teorije zavere po pitanju Šekspira počele su 1850-ih u Americi. Mnoge od njih su zasnovane na nepoznavanju elizabetanskog sistema obrazovanja. Stratford je imao odličnu osnovnu školu gde je Šekspir mogao da nauči sve što mu je trebalo za pisanje svojih komada i pesama. Sumnje su takođe nastale i iz snobizma. Niko od ostalih pisaca iz Šekspirovog vremena nije bio aristokratskog porekla. Postoji dovoljno dokaza koji ukazuju da je Vilijam Šekspir iz Stratforda kod Avona bio veliki pesnik i dramski pisac.

Vaše predavanje je zasnovano na Vašoj knjizi „Šekspir uzvraća udarac“ (Shakespeare Bites Back), koju ste napisali nakon izlaska filma „Anonimus“. Da li mislite da jedan holivudski film može imati tako veliki uticaj na mišljenja ljudi kada osećate obavezu da stanete u odbranu Šekspira?

– Film je samo jedan od simptoma rastuće teorije zavere. Mnoge knjige, članci, veb-sajtovi, pa čak i kursevi na univerzitetima podržavaju taj pokret i tu ideju. Osećamo da je došlo vreme da stanemo u odbranu istine.

Vaša knjiga „Šekspir i družina“, u kojoj govorite o elizabetanskom pozorištu, objavljena je u Srbiji. Koliko je pozorišno okruženje uticalo na Šekspirove komade i koliko je za Šekspirov rad važna činjenica da se pored pisanja bavio i glumom?

– On je bio duboko angažovan u pozorištu svog doba. Naučio je mnogo od svojih ranih savremenika poput Kristofera Marloa, Džona Lilija i Tomasa Kida. Njegovi komadi pokazuju duboko poznavanje uslova u kojima je tada radilo pozorište. On je bio potpuni profesionalac neostvarenih. Važno je takođe i to što je bio glumac, jer je znao šta može da očekuje od svojih kolega.

Otkrili ste sliku 2009. godine za koju smatrate da je jedini autentični Šekspirov portret urađen tokom njegovog života. Kako je došlo do toga?

– Slika je bila neidentifikovana do 2006. godine. To je vrlo komplikovana stvar i još uvek nismo sigurni da je na njoj Šekspir.

Temelj savremenih istraživanja Šekspira

U svojoj bogatoj karijeri, profesor Stenli Vels je dugo godina na čelu fondacije posvećene kući u kojoj je se Šekspir rodio, kao i najčuvenijeg pozorišta koje nosi njegovo ime. Osim toga, i možda daleko važnije, njegov rad je postavio temelj savremenim istraživanjima Šekspira. On je priredio bibliografiju radova o Šekspiru (Shakespeare: A Bibliografical Guid), Šekspirov rečnik (The Oxford Dictonary of Shakespeare), učestvovao je u radu na svojevrsnoj enciklopediji o Šekspiru (William Shakespeare: A Textual Companion) i napisao je biografiju velikog autora sa detaljnim pregledom njegovih dela (Shakespeare: the Poet and his Plays). Bio je i u uređivačkom timu Penguin i Oxford izdanja Šekspirovih dela.

Na konferenciji i Dejvid Kristal

Pored Stenlija Velsa na Međunarodnoj konferenciji o Šekspiru učestvuje i profesor lingvistike na Univerzitetu u Bangoru Dejvid Kristal. Jedan od najvećih autoriteta u oblasti jezika održaće predavanje: „Exploring Shakespeare’s Language“. Među domaćim predavačima biće Zoran Paunović, šef katedre za anglistiku na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, koji će govoriti o Šekspiru u Srbiji (Shakespeare in Serbia: the Beginnings, and beyond), dok će Zorica Bečanović Nikolić sa katedre za Opštu književnost i teoriju književnosti na istom fakultetu izložiti svoje ideje o Šekspiru kao povodu za međukulturni dijalog (Shakespeare and Intercultural Dialogues).

„Anonimus“ bez veće zarade

Film holivudskog reditelja Rolanda Emeriha „Anonimus“ postavlja teoriju da je Edvard de Vere, 17. erl od Oksforda, napisao dela poput „Hamleta“, „Kralja Lira“ i „Makbeta“, dok je Vilijam Šekspir prikazan kao pijanac koji jedva ume da se potpiše. Ovaj film, koji je u bioskope stigao prošle godine, bio je često kritikovan zbog „sulude teorije“ i nije mnogo zaradio na svetskim blagajnama. Zanimljivo je da je dobro prošao u Nemačkoj, gde je i nedavno osvojio čak šest nagrada „Lola“, doduše u tehničkim kategorijama, kao što su scenografija, kostimi, kamera i montaža. V. T.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari