Pas lutalica postoji. Nalazi se na jednom uglu na Trgu umetnosti. Kratka ulica Mihailovska povezuje Nevski prospekt s Trgom umetnosti, ka kojem je okrenuta prednja fasada Mihailovski dvorca, centralna zgrada Muzeja ruske umetnosti. Palatu je sagradio arhitekta Karlo Rosi za velikog kneza Mihaila, mlađeg brata cara Aleksandra I.

 Iz Nevskog prospektalepo se vidi centralni deo dvorca, kao i trg ispred njega, u čijem središtu se uzdiže spomenik Aleksandru Puškinu, koji je delo vajara Mihaila Anikušina. Statua pesnika bila je postavljena 1957. godine prilikom svečanog obeležavanja sto pedeset godina od njegovog rođenja. Nikolaj II kupio je dvorac i u njemu smestio Carski muzej ruske umetnosti Aleksandra III. Godine 1916. pored dvorca je bilo podignuto još jedno zdanje koje je dobilo ime po svom arhitekti, „Korpus Benua”. U muzeju se nalazi izuzetna kolekcija ruskih ikona iz XI i XIII veka, i među kojima se ističe mala slika Anđela zlatne kose. Takođe se čuvaju i slike Andreja Rubljova i Simona Ušakova. Postavka dela ruskih umetnika proteže se na period do XX veka. Mihailovski dvorac nalazi se u središtu arhitektonske kompozicije Trga umetnosti. Njega okružuju grandiozna zdanja opere i baleta Modest Musorgski i filharmonije Dmitrij Šostakovič, koja je smeštena u zgradi nekadašnje skupštine plemstva čiji je projektant arhitekta Pol Žako. U prekrasnoj sali s belim stubovima nastupali su Vagner, Maler ili Rihard Štraus. U avgustu 1942, u jeku Drugog svetskog rata, u njoj je prvi put bila izvedena Sedma simfonija Dmitrija Šostakoviča. U podrumu jedne zgrade na tom trgu našao je utočište i prvi teatar-kabare, Pas lutalica, čije zidove su krasile slike Sergeja Sudejkina i drugih avangardnih slikara s početka XX veka. U ulici Mihailovskanalazi se zgrada jednog od najluksuznijih hotela u Sankt Petersburgu, hotela Evropa, koji je 1870. godine projektovao arhitekta Luiđi Fontana.

Posetnica koju držim u ruci s jedne strane reklamira nov kafe Stray dog, Pas lutalica, latiničnim slovima, na engleskom, a s druge, ćiriličnim, na ruskom. Amblem je isti. Pas koji sedi na tri noge, podvijenog repa, glave okrenute unazad, oko vrata mu je vezan kanap, dok se jednom prednjom šapom oslanja na pozorišnu masku. Lokal je skriven u podrumu. Kad se spustimo niz stepenice nailazimo na blistav hol u kojem se nalazi tek nekoliko stolova s gomilama časopisa koji nude informacije o turističkim znamenitostima i kulturnim događanjima u gradu. Ovaj prostor, sada prazan, povremeno se koristi i kao umetnička galerija. Zatim se lokal deli na dve celine. Jednu čini neka vrsta bara-poslastičarnice sa stolovima, a drugu restoran. Oba ova dela povezana su hodnikom u kojem se nalaze kuhinje i toalet. Ta podela nestaje kada se lokal koristi kao kabare ili pozorište. Ovaj podmorski prostor bilo je ključno stecište, središte Srebrnog veka ruske poezije. Ovuda su prolazili futuristi i akmeisti, i svi oni bili buntovnici protiv svega. Ovuda su prolazili i ruski formalisti, koji su jedne podržavali a druge sasecali. Brik, Jakobson i Tinjanov podržavali su futurizam; dok su Žirmunski, Vinogradov i Tomaševski gajili simpatije prema akmeizmu. U Psu lutalici od stola do stola kružili su časopisi i manifesti jednih i drugih. Apolon (1913) je bio programski časopis akmeista, a Gumiljov i Gorodecki njihovi najveći agitatori. Mandeljštam i Ahmatova bili su u drugom planu, jer su bili više refleksivni i manje vatreni. U svom proglasu „Nasleđe simbolizma i akmeizam”, prvi muž Ahmatove, Gumiljov, kritikovao je simbolizam kao dosadan, apstraktan, bestidan i hladan poput teologije. On je predlagao snažniji odnos prema životu i poeziju koja bi bila mešavina ruske tradicije, potekle od romantizma, i evropske tradicije pod francuskim uticajem.

Iz knjige „Gradovi u kojima umine bol“. Prevod sa španskog Biljana Isailović. Izdavač:Arhipelag

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari