U početku je bilo stecište karavanske trgovine. Bunari i pašnjaci su privlačili ljude na kamilama za kojima su išle koze i ovce. No nije to bio grad već šatori razapeti oko mesta sa vodom.

Onda je tokom 1940-ih u okviru španskog protektorata počeo da nastaje grad Tan Tan. Navodno, grad je nazvan po zvuku kada kofa udari u površinu vode u bunaru. Tan Tan je u sastav Maroka uključen 1958, dve godine pošto je Kraljevina povratila nezavisnost od kolonijalnog vladara Francuske. Danas je Tan Tan, administrativni centar istoimene provincije, neupadljiv pustinjski grad koji je prema popisu iz 2004. Imao 60.560 stanovnika. To je drugi po veličini grad u regionu Gulmim-Es Semara, posle Gulmima. Tan Tan je udaljen 900 kilometara na jug od marokanske poslovne prestonice Kazablanke. Smešten je između dolina reka Cbika na jugozapadu i Dra, severnije, koje se kada imaju vodu ulivaju u Atlantski okean. Prema nekima, u pitanju su dva mesta sa kojih se pružaju neki od najlepših pogleda na marokansku atlantsku obalu.

Sa severa do Tan Tana vodi nacionalni autoput broj Jedan (N1), iz Gulmima, glavnog grada regiona Gulmim-Es Semara I uz reku Dra, koja je sa 1.100 km najduža u Maroku. Od Gulmima počinje kotao pustinje Sahare i 130 km do Tan Tana je upečatljivo samo zbog sumorne praznine i tvrde hamade, ravne okamenjene zemlje bez ijednog prirodno izniklog stabla drveta. Pet puta nedeljno na lokalni aerodrom Bela plaža sleću avioni Marokanske kraljevske avijacije (RMA) posle nešto više od sata leta iz Kazablanke. Za vojno-civilni aerodrom ograđen visokim zidom i po kojom stražarnicom, priča se da je bio predviđen za jedno od mesta sletanja u vanrednim prilikama sada penzionisanih Šatl letilica američke svemirske agencije NASA. Tan Tan je od 22. do 27. maja bio centar nomadske kulture severozapadne Afrike kada su se njegovi žitelji i više stotina gostiju iz regiona i mnogo dalje, upoznavali sa stvaralaštvom i načinom života u „pustinjskoj civilizaciji“. Povod je bio 11. izdanje obnovljenog Musema, godišnjeg okupljanja Berbera i nomada koje je, prema domaćinima, najveće u severozapadnoj Sahari i dokazuje vitalnost žitelja najveće pustinje u svetu, koja se prostire na preko devet miliona kvadratnih kilometara. Za vreme Musema, koji bi mogao da se prevede kao sajam ili vašar, na jednom mestu se nade više od 30 plemena iz tog dela Maroka, susednih i daljih arapskih zemalja. Organizator Musema je Fondacija Almugar, čiji je predsednik Fadil Benaijaš, biznismen, ambasador Maroka u Španiji i blizak prijatelj kralja Mohameda VI, pokrovitelja manifestacije koju je Organizacija Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESKO) uvrstila u svetsku kulturnu baštinu. Grad jednoličnih zgrada i prijateljskih stanovnika može da ponudi tek poneku atrakciju. Nedeljom se 1,5 km južno od grada organizuje suk ili pijaca. U maju je red na Musem sa trkama kamila, jurišima konjice, muzikom, recitalom poezije, rukotvorinama i hranom nomada. Većina žitelja Tan Tana su nomadi koji su se ovde nastanili i karakterišu ih plave boje odeće. Uočljivo je prisustvo vojske I policije, s obzirom na blizinu Zapadne Sahare gde je 1976, posle povlačenja španske kolonijalne vlasti, izbio rat između marokanskih snaga bezbednosti i Fronta Polisario. Borbe su okončane 2001, primirjem uz pomoć Ujedinjenih nacija koje i dalje posreduju između Polisarija, koji traži da Zapadna Sahara dobije nezavisnost, te insistiranja Rabata da je povratio svoju teritoriju kojoj je dao široku autonomiju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari