Čerčil je voleo lososa

xŠpanci rasturaju Ruse! Na svaki njihov pogodak (a bilo ih je tri) cio pab, uz ciku i vrisku, skoči na noge!

I: taman se spremam za odlazak, prilazi mi barmen, Dubrovčanin, veli:

– Ostanite još neki trenutak. Sad će doći menadžer paba. Želi da vas upozna.

Dolazi menadžer; stisak ruke.

– Dobro došli! Ja sam Nino Pejović – reče.

Ciliknuše čaše u znak našeg susreta.

Došao je u London početkom devedesetih. Sportski građen, veseo. Priča mi o životu u Londonu i raduje se što upravo sjutra ide na odmor, prvo u ljupku Komižu na Visu, zatim u rodnu Crnu Goru.

– Igrao sam i fudbal u mlađim kategorijama podgoričke Budućnosti – kaže Pejović. – Ali sam to napustio i došao u London. Dobro mi je ovđen.

Ugostiteljstvo je, u ovoj velikoj varoši na Temzi, vazda cijenjeno. Tu je mlađani Džejmi Oliver, virtuoz kulinarstva; zanat pekao u roditeljskoj krčmi.

Ali i jedan Crnogorac je u Londonu dosegao vrhove ugostiteljstva. Budvanin Vojo Liješević; plovio je na Titovom Galebu, radio na Svetom Stefanu, u beogradskom „Metropolu“, Beču, pa u Parizu, zatim u Frankfurtu, da bi se davne 1964. zaposlio u slavnom londonskom hotelu „Savoj“, u koji je redovno dolazio Vinston Čerčil. Četrnaest puta Vojo je služio Čerčila. Danas prijateljuje s njegovim potomcima. Objavio je knjigu „Od Svetog Stefana do Savoja“.

– Svakog prvog četvrtka u mjesecu dolazio je Čerčil na večeru – sjeća se Vojo Liješević. – Čekali smo ga na ulazu generalni menadžer, prvi glavni konobar i ja. A onda bi pošli u Pinafore room. Prije večere popio bi čašu šampanjaca, zatim uz jelo dvije čaše vina i na kraju čašicu konjaka. Volio je sušenog lososa. U Čerčilovom omiljenom Pinafore salonu, kada je tokom ručka ili večere prisutno trinaest gostiju, postavlja se još jedno mjesto za skulpturu mačka Kaspara, izrađenog od platanovog drveta. U stvari, mačak zauzima trinaesto mjesto, dok gost iza dvanaestog sijeda na četrnaesto. Tokom obroka ispred Kaspara se servira i uklanja pribor i posuđe, kad i drugim gostima…

Sagrađen 1882. Savoj je postao mjesto ugostiteljske tradicije, poznato iz priča, literature, filma. Sada je renoviran u skladu sa savremenim zahtjevima. Stasale su generacije koje, naravno, poštuju tradiciju, ali novo vrijeme ište drukčije sadržaje. Ikona londonskog ugostiteljstva prilagođena je potrebama i mladih ljudi, a zadržala je stari šmek.

Nik Kertis, novinar Irving standarda, prvi je izvijestio o otvaranju Savoja, poslije tri godine rekonstrukcije, koja je koštala dvjesta dvadeset miliona funti.