Desetak godina pre kraja devetnaestog veka otvorena je i prva gostionica u ovom kraju i prvi hotel, a prve posete znatiželjnika koji se danas nazivaju turisti počele su još 1861. godine. Plitvička jezera kao velika kulisa čudesa koja stvara priroda.


Simfonija vode kroz slapove što se slivaju kraj jezera Milanovac i Gavanovac oplemenjuje tišinu tamne šume koju čine bukve i jele. Možda je baš zato taj čudesni slap i dobio ime Milke Trnine, proslavljene operske primadone. Sve je isto i nikada ništa nije isto ovde gde se voda igra s kamenom. I tako do Velikog slapa čija je visina 78 metara. On jedini nastaje obrušavanjem potoka niz strmu liticu dok ostale slapove stvaraju jezera.

Stojim ispod Velikog slapa i oživljavam fotografiju sa ekskurzije na kojoj smo nas nekoliko nasmejani, bezbrižni i mokri, puni životne radosti, nestašluka, spremni na izazove. Ali tu oživljavaju i kadrovi iz filmova koje sam volela i koji su bitan deo mog odrastanja. A jedan od filmskih junaka mog detinjstva bio je upravo Vinetu, poglavica izmišljenog indijanskog plemena iz knjiga Karla Maja. Samo nekoliko dana pre nego što sam stigla na ovo mesto, umro je Pjer Bris, francuski glumac koji je bio moj Vinetu u tim filmovima. Prvi je snimljen 1962. godine i najavljen je u jugoslovenskim novinama kao prvi naš vestern u koprodukciji Jadran filma sa zapadnonemačkom kompanijom. Do 1968. snimljeno je jedanaest filmova o Vinetuu, a kao scenografija poslužila su Plitvička jezera i okolina Plješevice. Stojim tu gde je stajao filmski junak moga detinjstva i smešim se kao da sam lično Nčo Či. Haug, Veliki poglavico!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari