Dom Arhangela Mihaila i Arsenija Sremca 1Foto:Jelena Tasić

p { margin-bottom: 0.25cm; line-height: 120%; }Rano aprilsko popodne pokazalo se kao pravo vreme za obilazak manastira Ždrebaonik koji se nalazi u Sekulićima nadomak Danilovgrada. Blagost prolećnog sunačnog dana, tišina uređenog starog gradskog groblja u prvom komšiluku i manastirski mir širili su gotovo vanzemaljski spokoj. Ovaj manastir posvećen Svetom Arhangelu Mihailu nalazi se na 17

p { margin-bottom: 0.25cm; line-height: 120%; }Rano aprilsko popodne pokazalo se kao pravo vreme za obilazak manastira Ždrebaonik koji se nalazi u Sekulićima nadomak Danilovgrada. Blagost prolećnog sunačnog dana, tišina uređenog starog gradskog groblja u prvom komšiluku i manastirski mir širili su gotovo vanzemaljski spokoj. Ovaj manastir posvećen Svetom Arhangelu Mihailu nalazi se na 17 kilometara od Ostroga na putu ka Podgorici, usred plodne belopavlićke ravnice – nekadašnje žitnice Crne Gore.

Prema predanju, prva manastirska crkva podignuta je u vreme vladavine poslednjeg Nemanjića, cara Uroša Nejakog, mada se ne isključuje da je kao metoh manastira Morače sagrađena i ranije. Više puta je rušen i paljen, a današnja crkva sagrađena je 1818. prilozima meštana i darodavaca s Cetinja. Starija je od Danilovgrada, čija je izgradnja, po projektima inženjera Dragiše Milutinovića, počela 1869. za vreme vladavine kneza Nikole Petrovića. Danilovgrad je podignut po ideji kneza Danila Petrovića, čije ime nosi, kao strateška protivteža srednjovekovnom utvrđenju Spuž, iz kog su Turci štitili put koji povezuje Albaniju, Hercegovinu i Bosnu.

Ždrebaonik je sadašnji izgled dobio 1926, kada su dozidani priprata i zvonik, čiji je ktitor bio ovdašnji sveštenik Srdan Popović. Današnja crkva nikad nije živopisana, na ikonostasu su ikone na limenim pločama, koje su 1880. oslikala braća Vasilije, Teofilo i Aleksandar Đinovski. Najveća svetinja ovog ženskog manastira su mošti Svetog Arsenija Sremca, drugog arhiepiskopa srpskog, duhovnog čeda Svetog Save, kog je po želji učitelja 1233. nasledio na tronu Srpske crkve. Među savremenicima bio je poznat kao veliki podvižnik i molitvenik. Iako je nazvan Sremcem, njegovo poreklo nisu razjasnili ni srednjovekovni pisci njegovih žitija, pa se ni sad ne zna da li je rodom bio „od sremske zemlje“, pod kojom su se u 13. i 14. veku podrazumevali prostori današnje Mačve i sliva Kolubare sve do Užica ili „od strane dalmatinske, koja je u državi kraljevstva srpskog“. Kako god, želja za monaštvom dovela ga je kod Svetog Save u Žiču, gde je bio i iguman. Srpskom crkvom vladao je 30 godina i, između ostalog, sagradio najstariju crkvu u kompleksu Pećke patrijaršije, u koju je iz Žiče, zbog bezbednosti, izmestio arhiepiskopsko sedište. U toj crkvi posvećenoj Svetim Apostolima sahranjen je 1266, tri godine pošto se zbog bolesti povukao s crkvenog trona.

NJegov kult počeo je da se širi, posle čudesne objave kad je, prema predanju, „uz grmljavinu prepukao njegov grob“ nad kojim su se dešavala mnogobrojna isceljenja. SPC ga proslavlja kao svetitelja 28. oktobra po julijanskom – 10. novembra po gregorijanskom kalendaru. Poštuje se ne samo u Srpskoj crkvi, nego i u Rusiji, a zahvaljujući belogardejcima od Oktobarskog prevrata i na Dalekom istoku. NJegove mošti, koje su više puta seljene, a u tursko doba čak smatrane „plenom“ u sukobima crnogorskih plemena, od 1920. počivaju u Ždrebaoniku. Nad njima u crkvi s prestolne ikone bdi Sveti Arhangel Mihailo, „čuvar vere pravoslavne i borac protiv jeresi“, kog su ruski majstori iz 18. veka umesto s kopljem u desnoj i palmovom grančicom u levoj ruci oslikali na velikom crvenom atu, pa mnogi greškom najpre pomisle da je sveti Georgije „zalutao“ u Ždrebaonik.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari