Zvanični demografski podaci govore da na Kosovu oko 42 odsto populacije ima do 24 godine starosti. Ta brojka oživi i iskoči sa papira kada se jednom nađete na ulicama Prištine i shvatite da su svi oko vas mladi. Gde god da ste u gradu, imaćete problem da pronađete nekoga ko je stariji od četrdeset godina. Uzgred, nećete imati nikakvih problema ukoliko na ulici budete govorili srpski. I upravo ti mladi ljudi predstavljaju glavnu karakteristiku Prištine. Njihovo prisustvo i energija koja je opipljiva je utkana u sam temelj ovog grada i čini da Priština poprima njihove osobine.


Kao što mladost ima neukrotivu želju da napreduje i ugleda se na „bolje“ od sebe, tako se stiče utisak da i Priština očajnički želi da liči na evropsku prestonicu i spere sa sebe naslage istorije. Dok koračate popločanim ulicama užeg centra grada, imate osećaj da su te betonske ploče postavljene juče i da zbog nekog razloga ne „leže“ ovom gradu. Ovo euro-poliranje grada nadgledaju monumentalne zgrade iz komunističkog perioda među kojima se ističu hotel „Grand“ (i dalje početna tačka za orijentaciju u gradu) i sportska hala „Adem Jašari“, starijim čitaocima poznatija pod nazivom „Boro i Ramiz“.

Kada je u pitanju broj stanovnika, teško je dobiti dva identična odgovora. Zvanično, u Prištini živi oko 200.000 ljudi, ali je po ulasku jasno da je ta cifra odavno nadmašena. Odgovori o brojnosti populacije kreću od 600.000 ljudi pa naviše. Ove tvrdnje najubedljivije dokazuju građevinski kranovi koji dominiraju panoramom kosovske prestonice u pokušaju da isprate reku mladih ljudi koji u Prištini vide svoj život.

Ipak, većina njih će morati malo da sačeka pre nego što dobije posao, pošto je nezaposlenost mladih veliki problem i na Kosovu. Ali i za njih Priština ima rešenje. Na svakih dvadeset metara se nalazi kafić u kom mladi popunjavaju vreme i piju, kako sami tvrde, najbolju kafu u Evropi. Moka, late, kapućino, espreso i naravno turska nešto su čime se svi ponose i ukoliko vas put nanese u Prištinu, ne biste smeli da odete a da prethodno ne probate neki od ovih napitaka. Ukoliko kafa nije vaša šolja čaja, Pećko pivo je odlična alternativa.

Jedna od autohtonih specifičnosti Prištine je i sistem parkiranja automobila. Pošto broj novoizgrađenih stanova nije bio praćen odgovarajućim brojem parking mesta, Prištinci su osmislili svoj sistem, koji, iako neefikasan i frustrirajuće spor, nekako funkcioniše. Pojednostavljeno, sistem funkcioniše po sledećem principu. Prilikom odabira mesta za parkiranje vozaču nijednom neće proći kroz glavu da bi njegov automobil mogao u jednom trenutku da onemogući drugog vozača da taj isti parking napusti. Čim ugleda parče slobodnog prostora na parkingu, vozač staje. Ipak, pre nego što izađe iz kola, on će ostaviti svoj broj mobilnog telefona na instrument tabli. Sada, ukoliko neko želi da izađe sa parkinga, on najpre mora da izračuna koliko se automobila nalazi na njegovom putu i da okrene sve te ljude koji će potom sići iz stanova i pomeriti svoja vozila. Ovo ume da potraje, ali prilično zgodan način da upoznaš komšije, zar ne?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari