Posle smrti svog sina Rudolfa, austrijska carica Elizabeta (poznata i kao Sisi), odlučila je da se nastani na Krfu, obmanjujući sebe da će tamo naći utehu i mir. Važila je za najlepšu vladarku Evrope, ali je posle tragedije u Majerlingu, kako je opisuje jedan istoričar, izgledala „kao avetinjsko biće, koje očajnički vuče svoju nesreću“. Mesto za vilu odabrala je prilikom jedne od ranijih poseta ovom rajskom ostrvu, a kao ljubitelj grčke umetnosti i mitologije dala joj je ime Ahilion: Ahil, po njenim rečima, „izražava duh i lepotu grčke zemlje, jak, postojan i ponosit kao grčke planine“.


Ahilion je na samom vrhu brda u selu Gasturi, devet kilometara od grada Krfa, okružen raskošnim vrtom sa mnogo palmi, cveća i skulptura, s veličanstvenim pogledom na šume čempresa i more ka kome se spuštaju. Uprkos lepoti i vile i okoline, carica ni ovde nije mogla da se smiri, brzo je sahranila još jedan svoj san.

Kod ulaza u vrt prvi nas dočekuje Zevsov sin i glasnik Hermes, a malo dalje, u peristilu, statue svih devet muza i biste antičkih pisaca i filozofa – među koje se „umešao“ i jedan „uljez“, Šekspir. Načinjen je još samo jedan izuzetak, za još jednog Engleza: u malo skrajnutom delu vrta usamljen sedi Bajron.

U vrtu su dve Ahilove statue. Jedna ga prikazuje kako umire, vadeći strelu iz pete. Nekada je stajala u dnu vrta, ali je novi vlasnik vile, nemački car Vilhelm II, koji je kupio Ahilion posle Elizabetine smrti, statuu premestio da bi na njeno mesto stavio „Trijumfalnog Ahila“, grdosiju od bronze tešku 4,5 tona, visoku, s postoljem, 17 metara. Umesto junaka na samrti, kajzer je želeo ratnika u punoj snazi, s ogromnim kopljem, štitom i šlemom, Ahila koji izražava dominaciju Nemačke i nemačkog duha. U skladu sa tom idejom bio je i natpis na postolju, ali su ga uklonili Francuzi tokom Prvog svetskog rata (kada je u Ahilionu bila bolnica za srpske i francuske vojnike); sad piše samo Ahil, na grčkom.

Kod glavnog ulaza u vilu stoji neobično vitka carica Sisi, koja se zarad takve figure iscrpljivala glađu i gimnastikom. U holu je jedan od njenih najpoznatijih portreta, onaj s dijamantima u dugoj, opsesivno negovanoj kosi – kopija slike iz bečkog Hofburga. U prizemlju je i mala kapela sa originalnim oltarom i molitvenikom, poklon carici od pape Pija IX, a na spratu impresivno platno na kome Ahil mrtvog Hektora, vezanog za dvokolicu, vuče oko zidina Troje.

Dug bi bio spisak umetničkih radova, nameštaja, ukrasnih i drugih predmeta u sobama Ahiliona, pa se vraćamo u vrt, zbog priče o lepoj i pametnoj heteri Frini. Kad je od Praksitela naručila kip Afrodite po svome liku, zamerila se i bogovima i javnosti Atine: smrtnica i uz to hetera da se prikazuje kao boginja – to je bilo neviđeno svetogrđe. Na suđenju advokat nije poricao njenu krivicu, ali se za „pravdu“ izborila sama: svukla se pred svima i dala očit dokaz da može boginji lepote da pozajmi svoje telo.

Skulptura kurtizane u vrtu jedne carice! Uporno se opirući pravilima života na dvoru, Sisi je nizu skandala dodala još jedan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari