Evo me ovog vrelog leta na mestu gde sam bila prvi i jedini put moje poslednje gimnazijske jeseni. Jedinstvena lepota zauvek se urezala u moje godine. Plitvička jezera su najveći od osam nacionalnih parkova koliko ih ima u Hrvatskoj.

I najstariji. Proglašen je nacionalnim parkom još 1949. godine, a u popis svetske baštine uvršten je 30 godina kasnije. Retko gde priroda čoveku može pružiti toliko užitka kao na Plitvičkim jezerima. Igra vode, kamena, zelenila moraju očarati svakoga. I očaravaju, jer su malene drvene staze kraj vode tesne za sve one koji bi da zastanu, da fotografišu, da se dive slapovima ili ribama koje se vide kao u akvarijumu u smaragdno zelenoj ili tirkiznoj boji vode. A onda možete nekoliko sati pešačiti, voziti se brodićem ili vozićem i diviti se onom što priroda vaja oko vas. Plitvička jezera su jedinstveni fenomen hidrografije. Ima ukupno 16 jezera, a sa 12 gornjih voda se preko kaskada i slapova preliva u četiri donja jezera. Ime ovih jezera prvi put se našlo u beležnici ogulinskog župnika Dominika 1777. godine u značenju plitki bazen ili pličine, odnosno plitvice. Istraživanja ovog prirodnog fenomena počela su 1850. godina, kada je počelo merenje dubine, a zatim i geološka i botanička istraživanja. Pola veka kasnije osnovano je Društvo za uređenje i poljepšavanje Plitvičkih jezera. Pa, ipak, najzaslužniji za proglašenje Plitvičkih jezera nacionalnim parkom je akademik, profesor Ivo Pevalek, koji je naučno objasnio nastanak sve te čudesne lepote. Naime, vodena mahovine i alge presudno utiču na jedinstvenu geomorfologiju i stvaranje sige ovih jezera.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari