Donji grad je bio država u državi – ujedno i priča za sebe.

U njemu su prvobitno živeli robovi, pa radnici koji su učestvovali u izgradnji zida; neki od njih su ostajali i postajali siromašni sloj, većinski u ovom delu grada. U to vreme je bilo opasno po život ako neko iz Gornjeg zađe u Donji grad – ili obrnuto.

U prilog tome još uvek se priča o jednom siromašku koji je neznano kako zalutao GORE, 'oskrnavio prostor', pa su mu gospoda visokog roda odmah oduzela – život! Ubrzo je usledila odmazda, pa je bankar iz Gornjeg grada morao proći kroz Donji da bi se ukrcao u lučki brod: naravno da do njega nikad nije stigao jer ga je zadesila ista sudbina kao siromašnog prethodnika. TO je bio dovoljan razlog za zlu krv i razdvajanje dve četvrti.

Zid je dugačak dva kilometra i trista metara – zovu ga Veliki German. Iza te 'debele' granice nemačkih neimara susrećemo Debelu Margaretu – široku kulu iz 16. veka u kojoj su nekad bile 'glavne' četiri puškarnice.

Za razliku od Gornjeg grada – celokupni život Talina odvija se u Donjoj četvrti gde u bilo koje doba dana i noći vri kao u košnici (a tek u luci, uzvikuju domaćini)!

Trg većnice je okrugao, kaldrmisan i 'uokviren' uzanim, širokim, malim i velikim palatama. Dominira Gradska većnica iz 1404. sagrađena u gotskom stilu. Na njenom vrhu je 'nemirni petlić' po imenu Stari Tomas, i ima ulogu vetrokaza. Crkva Svetog Olafa (16. vek) sa tornjem od 159 metara u to vreme je slovila za najvišu crkvu u Evropi. U Talinu ima još nešto najveće – finska ambasada; njene dimenzije govore o dobrosusednim odnosima dve države. Na trgu je najstarija apoteka u Estoniji. Sagrađena je 1422 – i neprekidno radi već 100 godina!

Pored mnoštva uzanih uličica koje krivudaju gore ili dole – glavne su dve: Dugačka, kojom je išao transport robe, i Kratka, kojom su išli pešaci.

Još jedna značajna ulica ove četvrti zove se – Viru! U njoj je bazar iliti buvljak sa vunenim kapama čije se kićanke protežu do zemlje; tu su rukom pletene čarape, šalovi sa plavim irvasima, lanene haljine, sveže cveće raskošnih boja, čuveni estonski krompir, krstaški grbovi, oklopi, koplja, suveniri.

Što smo bliži trgu sve više je kafea, a posebno restorana u kojima se spravljaju specijaliteti od divljači. Među najpoznatijim i najtraženijim su oni od – medveđeg mesa!

Poslednjeg dana našeg boravka u Talinu ustanovila sam da je i posle više stotina godina Donji grad u nečemu ostao nepromenjiv i autohton – baš kao nekad.

A evo razloga.

Pažnju mi je privukao pravougaoni znak zakačen na ugao kuće u ulici koja vodi na glavni trg. Jednostavna žuta tabla na kojoj su crne figure; žena koja beži – i čovek čija ruka grabi njenu tašnu.

Čudno i smešno, pomislila sam pošto nikad i nigde u svetu nisam videla takvu vrstu upozorenja! Još uvek se smešeći nastavila sam da koračam – sa kamena na kamen istanjen i usijan od vekova i ljudskih tabana.

Konačno sam stigla na trg pun sunca, sveta i letnjih bašta…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari