Ono u čemu su svi Indusi jednoglasni je njihova vera, tradicija i – poštovanje prema „njenoj uzvišenosti – kravi!



„Ona nam daje mleko, a kao svaka majka koja hrani, uzvišena je!“, kažu oni.



Po mitologiji krava je ispunila sve čovekove želje, od tog vremena smatra se da u njoj prebiva stotinu božanstava i zato je smatraju svetom.


Bliski susret sa njom doživljavamo na elitnom i promenadnom madraskom šetalištu Marina Bey. Uglavnom bele boje, sitne, mršave i čiste, izgleda da su – večito gladne. Za sve vreme boravka uvek sam ih viđala da jedu. Od trave, voća, kupusa, krompira – nisu birale.

Krave u južnoj Indiji, imaju i jedno neobično obeležje, a to su rogovi!

Tanki, šiljati, okrenuti jedan prema drugom oba roga su – obojena! U plavo, žuto, zeleno, do pola u smeđe, od pola u crveno, i te kako privlače pažnju tim svojim gizdavim izgledom. Krave u Indiji hodaju lagano kao da se šepure šarenorogim kombinacijama, a posebno su važne za vreme prazničnih procesija kada im vrhove roga ukrase svetlucavim zvončićima, pantljikama, perlicama. Kasnije, putujući kroz sela, baš tako uparađene viđaćemo ih kako vuku kola ili oru neku od retkih njivica.

Jutro je toplo i lepljivo, vazduh miriše na prašinu dok autobus prolazi gradom grabeći ka jugu. Put je uzan, oivičen crvenom prašnjavom zemljom.

A, iza, i levo i desno, dokle oko stiže, pruža se zeleno, zeleno, zeleno… Zar je moguće, pitam se i pogledom nestajem u tom smaragdnom beskraju. Prva asocijacija na ovu zemlju jeste moje davnašnje putovanje od njene prestonice Nju Delhija, pa do grada Agre. Bio je to jednoličan i dosadan predeo sa ispucalom suvom zemljom i ponekom vlati sasušene trave. Drveta nigde, izuzev trščanih koliba kao skloništa od sunca, čestitu kuću nisam videla. To beše sever zemlje, a šta tek očekivati od juga?! Zabluda, mislim prolazeći ispod drvoreda sa širokim stablima okrečenim u belo.

„To je prethodnica sela!“, rekoše.

Prethodnica sela je i široko banjan-drvo na čije grane meštani stavljaju zavežljaje sa hranom, voćem ili ukrasom. Poklonom će umilostiviti zle ili odobrovoljiti dobre duhove. A duhovi se nalaze svuda… U zemlji, u vazduhu, u kamenu, u drveću, ima ih dobrih, loših, onih što pomažu, kao i onih što određuju čovekovu sudbinu. Zahvaljujući starim mudracima (onim koji su dobili poruke direktno sa neba) zabeleženi su i prvi religiozni zapisi – vede – a kao njihovi čuvari zaduženi su pripadnici najviše kaste – bramani.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari