Često čujemo da je Čikago, treći američki grad po broju stanovnika, odmah iza Njujorka i Los Anđelesa, ujedno i drugi srpski grad, odmah posle Beograda. U njemu živi više naših sunarodnika nego što Niš ili Novi Sad imaju stanovnika.

Procenjuje se da na području Čikaga – Čikagolenda, kako ga Amerikanci nazivaju, od skoro 10 miliona stanovnika, živi između 60 i 400 hiljada Srba. Prema poslednjem zvaničnom popisu, u SAD ima 199.080 osoba srpskog porekla, dok se pored njih još 328.547 izjašnjavaju da su jugoslovenskog porekla, ne želeći, kako to neki tumače, ni izjašnjavanjem o poreklu da učestvuju u nekadašnjim sukobima u bivšoj Jugoslaviji. Treba reći da navođenje porekla prilikom popisa u SAD nije obavezujuće, te neki ne popunjavaju tu rubriku, drugi unose samo odrednicu „belac“, dok neki upisuju samo lokalno poreklo poput: Hercegovina, Dalmacija, Slavonija… Prema poslednjem popisu, 31,7 odsto Amerikanaca se izjasnilo da su „belci“, 13,3 „belci nešpanskog porekla“ (čitaj: nemeksičkog i latinoameričkog), 32 odsto „crnci američkog i afričkog porekla“, 5,5 odsto Azijati (1,6 Kinezi, 1,1 Indusi, 1,1 Filipinci…), 2,7 pripadnici dve ili više rasa i 0,5 američki Indijanci. Sem starosedelaca, Indijanaca, stanovništvo SAD čine doseljenici sa svih kontinenata. Pre samo stotinak godina, 1900. godine 77 odsto stanovništva SAD je bilo rođeno van Amerike!

Upozoravajuće je za Srbiju, za naše društvo, da zbog stalnog priliva novih imigranata, broj naših ljudi u SAD iz godine u godinu raste. Davne 1980. se njih 100.941 izjasnilo kao Srbi. Godine 1990. njih 116.975, a 2000. godine već 140.337. Prema poslednjem popisu ima ih čak 199.080!

Mnogi Srbi su izabrali Čikago kao svoju odrednicu u Americi, zbog veza sa osobama iz prethodnih emigracionih talasa, mada je značajnije što je Čikago finansijski, industrijski, trgovački, transportni, tehnološki centar… Čikago je situiran skoro u središtu zemlje, na trećini puta između istočne i zapadne obale zemlje, ima najveći broj železničkih linija i auto-puteva koji se slivaju u njega. Čikaški aerodrom, Ohera, druga je svetska vazdušna luka po broju putnika i linija koje ga opslužuju. Po svim pokazateljima, Čikago spada u sedam najvećih svetskih centara.

Najzad, „Air Srbija“ svoju prvu liniju za SAD početkom naredne godine otvara upravo za Čikago.

Grad koji je dobio ime od francuske transkripcije indijanskog izraza „shikaakwa“ (u prevodu: polje belog luka) brzo se razvijao. Nastao je oko vojničke kasarne 1833. i imao je tada samo 200 stanovnika. Već 1840. ih je 4.000. Osam godina kasnije, 1848, povezuje se železnicom sa ostatkom zemlje. Prvi oblakoder je podignut 1885. od čelične konstrukcije…

Doseljavanje naših zemljaka u ovaj grad započinje tek pedesetak godina od prvog većeg dolaska Srba u SAD 1830, kada mnogi mornari i ribari iz Crne Gore emigriraju u Nju Orleans u potrazi za poslom i boljim životom. Ivan Vučetić iz Boke kotorske je prvi naš zemljak koji je stigao u Čikago 1872. A već 1878. je osnovano društvo „Obilić“. Mihailo Pupin je bez sumnje najpoznatiji Srbin koji je živeo i radio u Čikagu.

Broj emigranata koji se deklarišu kao Srbi se uvećao krajem XIX veka u SAD i regiji Čikaga, kad pristižu doseljenici iz Dalmatinske Zagore i drugih delova okupiranih od Austrougarske. Tokom I svetskog rata 15.000 Srba dobrovoljaca iz SAD se pridružilo srpskoj vojsci. Tek nakon kraja II svetskog rata dolaze u Ameriku i doseljenici iz same Srbije. Prvo su to pripadnici pokreta Draže Mihailovića i vojni zarobljenici iz logora koji nisu želeli, ili nisu smeli, da se vrate u zemlju pod diktaturom. Ubrzo im se pridružuju oni koji beže ilegalno od represivnog režima, a sa otvaranjem granica početkom šezdesetih godina dolazi i neznatan broj ekonomskih emigranata, koji su najvećim delom potražili posao u Evropi. Devedesetih im se priključuju uglavnom mladi koji nisu želeli da učestvuju u građanskom ratu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari