Pošto se vodena zavesa povukla, lako je pronašao put do mora. S obe strane puta tiskala su se stovarišta s limenim krovom, sva nalik jedna drugima. Sudeći po omamljujućem mirisu, u njima su skladišteni karanfilić i drugi začini. Nije dugo čekao na skelu da se preveze preko uskog morskog rukavca koji je delio znojavu i zadihanu luku od zlatonosnog peščanog pojasa, okićenog palmama kao tirkiznom ogrlicom.

Ni vazduh na drugoj obali nije bio isti jer je, umesto ustajale i lepljive za pare, neprestano pirkao blagi povetarac. U harmoniji s nežnim šumom palminog lišća, kao nekom vrstom šaputave muzičke pratnje. Hotel Trade Winds bio je u punom saglasju s okruženjem. Dok su prostorije u prizemlju, uključujući i restoran na drvenim stubovima, bile otvorene prema okeanu, u trem bungalova navirali su, kao cvetna lavina, plamteći bokori džakarande. Iza žive ograde od ljubičastih zvončića, čije su se latice milovale, ulivale jedna u drugu ili raspusno otvarale prema suncu, bilo je razastrto džinovsko biljno platno sa svim mogućim nijansama boja: od razređene blede do tamnozelene i, najzad, ljubičastoplave na kraju horizonta. Ako je odozgo, iz aviona, sa strepnjom mislio o tome kako se u okeanu zelenila lako može izgubiti, sada je, na njegovom obodu, iz neobjašnjivih razloga i za njega samog, bio u iskušenju da uroni u gustiš. Sve do kraja, do zastrašujuće mračnog šipražja. Već i sama svest o tome da bi, da dospe do samog srca tame, morao da razgrće neprozirnu biljnu zavesu, u kojoj je rastinje međusobno slepljeno a drveće u čvrstom zagrljaju vijugavih lijana, ispunjavala mu je grudi onim slatkim nemirom koji se redovno oseća na pragu tajne.

Odlomak iz knjige „Afrikanac“, izdavač: Laguna

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari