Onaj ko ne oseti jezu, gnev, neki mučan osećaj već na samom početku razgledanja izložbe „Poslednje odredište Aušvic“ u Istorijskom muzeju Srbije, ne treba ni da je obiđe. Nije čovek. Lične sudbine logoraša predstavljene kroz prikaz transporta kojima su ljudi odvođeni u Aušvic, preko guste mreže logora i zatvora koja je uspostavljena na teritoriji Srbije po njenoj okupaciji, izaziva jaku tugu zbog toliko izgubljenih života i opominje da se Holokaust nikada ne sme zaboraviti.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Izložba ponovo podseća javnost u Srbiji na stradanje u Aušvicu – fabrici smrti, u kojoj je ubijeno i umrlo više od milion i sto hiljada ljudi i pred mlade generacije, nedovoljno upoznate sa tragedijom ovog mesta, iznosi veličinu stradanja i žrtava Aušvica, kao i logora otvaranih na teritoriji Srbije i Jugoslavije.

Dakle, poseban akcenat je stavljen na transporte kojima je od marta do jula 1944. u Aušvic odvoženo gotovo celokupno jevrejsko stanovništvo Bačke – građani Subotice, Sombora, Novog Sada, Ade, Bačkog Petrovca, Sente…

Izložba ima za cilj, kažu u Muzeju, da personalizacijom žrtava logora sa prostora Srbije – kroz prikaz njihovog predratnog života, načina njihovog diskriminisanja, zatvaranja, prebacivanja i uništenja u logoru – predstavi osnovne činjenice u vezi sa postojanjem logora – ideologiju koja ga je osmislila i formirala, zločince i njihove saradnike koji su omogućavali njegovo postojanje.

U isto vreme izložba pokazuje kako je upravo Aušvic postao važno mesto kolektivnog pamćenja savremenog sveta, ali i posledice negiranja svesti o njegovom postojanju i potiskivanja sećanja na njegove žrtve, kažu u Muzeju.

„Poslednje odredište Aušvic“ predstavlja rezultate višegodišnjeg istraživanja za pripremu nove stalne postavke Srbije u Državnom muzeju Aušvic-Birkenau. Predstavnici radne grupe Srbije učestvuju u projektu čiji je cilj obnova bloka 17 u Državnom muzeju Aušvic-Birkenau, u kome se od 1963. do 2009. nalazila jugoslovenska izložbena postavka.

U periodu od osnivanja sredinom aprila 1940. do 27. januara 1945, kada su poslednje zatočenike oslobodile jedinice Crvene armije, u Aušvicu je ubijeno i stradalo preko deset hiljada građana Srbije. Prema podacima Državnog muzeja Aušvic-Birkenau, više od 75 odsto ljudi je ubijeno u gasnim komorama ili umrlo od posledica surovih uslova i medicinskih eksperimenata u logoru.

Sve pohvale autorskom timu izložbe – Milan Koljanin, Olga Manojlović Pintar, Radmila Radić, Sanja Petrović Todosijević, Slađana Bojković, Izabela Tomović Martinov – koji je prikupio ogroman materijal: fotografije, filmove, arhivska dokumenta, usmena svedočanstva poslednjih živih svedoka i porodične i lične memorabilije, koje prikazuju predratni život jevrejske zajednice u današnjoj Srbiji i svedoče o konkretnim ljudima i čitavim porodicama koje su nestale u Holokaustu, kao i o onima koji su kao pripadnici i simpatizeri pokreta otpora ili kao radna snaga odvođeni u Aušvic tokom četiri ratne godine.

Danas će u Istorijskom muzeju Srbije biti održana poslednja u seriji tribina pod nazivom „Reprezentacija i edukacija o Holokaustu“, naravno u okviru izložbe koja je otvorena do 10. jula 2015. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari