Kako je bio iznenađen par nemačkih turista, kada je u ranu zoru na plažu Guvija stigla pomalo neobična grupa, predvođena ocem Kirilom sa Hilandara i počela da peva „Tamo daleko“. Strpljivo smo im objasnili da su baš tu lađe francuske iskrcavale preživele srbe i vojsku nakon prelaska Albanije, njih 150 hiljada i da je u vrletima i gudurama Albanije ostalo još 274 hiljade.

I da je to najveća tragedija u istoriji ratovanja. Ulogu Nemaca u svemu tome nismo im pomenuli. Ali smo im objasnili sa je sama luka premeštena u centar Krfa, i da se stanovnici iz poštovanja prema stradalima tu ne kupaju, baš kao ni u vodama Plave grobnice. A onda smo im dalje objašnjavali da je tu preko puta u moru, pred ostrva Vido, sahranjeno bezmalo 10.000 srba.

Bez zluradosti, smo shvatili da im je preseo taj dan na odmoru, ali i da su videli jednu drugu stranu Velikog rata.

Srpski vojnici su sa Guvije raspoređeni u 28 logora na ostrvu, a oni, kojima je sudbina već pokucala na vrta, prebacivani su u bolnicu na ostrvo Vido.

Priča Andreja Nikolić: „Moj deda Stanko Nikolić, kapetan srpske vojske, sa službom u Pirotu, dobio je zadatak da obezbeđuje jedan deo kolone od albanskih hajduka, secikesa i konjokradica. Kad je krenuo, moj otac Čedomir, koji je tada imao četrnaest godina, kradom pođe za njim. Možete li zamisliti to iznenađenje, kad ga je sin posle nekoliko meseci našao o logoru na Krfu. Otac ga je najpre dobro izgrdio, zatim izljubio i poslao brodom, za Francusku, a zatim u Škotsku, zajedno sa Svetom Marjanovićem (otac Đorđa Marjanovića).“

Vredi još napomenuti da je deda Stanko, pored mnogih drugih odlikovanja za prelazak Albanije dobio orden belog orla sa mačevima jer mu niko iz kolone nije stradao.

U tišini plovimo ka Plavoj grobnici. Nosimo crvene šumadijske jabuke i bele kamelije, da umesto sveća spustimo u more.

Stojte galije carske….

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari