Nikad nisam bio od Rima južnije. Što bi rekli što južnije to tužnije, mada u ovom slučaju za mene je bilo što južnije to ukusnije. Ali ovog puta sa rimske glavne železničke stanice kačim se na brzi voz Avođađo: za oko sat vremena si u „gradu sunca“ (Napulj). Voz je pun severnih Italijana, spremni su za godišnji odmor negde na jugu Italije.


Prijatelj iz Londona Leonardo, poreklom Napolitanac, čeka me na Napoli Centrale (glavna železnička stanica). Vrućina me odmah udarila po izlasku. Taksisti su okupljeni oko jednog auta i čekaju turistu sa duplom tarifom da im ulepša dan! Dobro došli u glavni grad regije Kampanje.

Ulazim u iščukan nov auto. To mi je prvo zapalo za oko. Nakon pola sata vožnje shvatio sam da su svaka kola iščukana na ulici. Jednom rečju ovde se teroriše auto! Svi su pod nekim „speedom“ kad sednu u auto. Fiat pande lete sa svih strana! Kamo sreće da su brzi i efikasni u poslu van auta, Napulj bi bio Cirih na Mediteranu.

Iako je bila noć, po uličnim lampama možeš da vidiš različite zone grada. Ako primetiš da su ulice tamnije i da baš kipi đubre iz kanti, okreni auto. Inače đubre je uglavnom svuda na ulicama. „Izgleda da im nije sezona prikupljanja đubreta“

Zadnji put sam video te kratke betonske zidove sa istrčanim armaturama pored puta bez znakova, slomljene ulične svetiljke, nedovršene kuće bez krovova u radničkim naseljima Gudalahare, u Meksiku. A da mi neko rekao da toga ima u EU 2014, ne bih mu poverovao.

Penjem se na vrh brda severno od Napulja (Pocuoli) gde živi moj prijatelj. Malo selo pod nazivom Bakoli. Totalno druga priča. Terasa bez cene. Čist pogled na tri poznata ostrva Pročia, Iskija i Kapri. Nasmejana mama već nas čeka sa al dente pastom „penne“ na stolu. Pasta ne može biti prostija. Svež sos od paradajza San Marcano i trodupla doza kremastog sladunkavog Rikota sira i flaša domaćeg maslinovog ulja za zalivanje.

Rikota sir često koristim u svojoj kuhinji, ali ne ovako da mi se tanjir beli. A u stvari što više sira to je ukusnije. Po takom vrućem danu, umesto vina, služio se Nastro Azzuro, hladan kao zmija, u vinskim čašama iz flaše sa nesvakidašnjom zapreminom od 0.66 l.

Mama Martina sa leve strane ti neprimetno ubacuje na tanjir napuljsku tradicionalnu Salsiccia (svinjska kobasica) na prazan tanjir. Posle kobaje, rukola salata sa malim paradajzom je bila samo da očistiš usta.

Umoran od puta odmah u krevet. Sutra destinacija ostrvo Iskijia! Rano ujutru sa terase, Mediteran te pozdravlja. Dole „grande mama“ već je spremila doručak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari