Nasuprot venecijanskim gondolama i gondolijerima, karnevalskim maskama i uličnim performerima, svake druge godine se u prostorima Đardina i Arsenala odigrava jedan paralelni život – Venecijansko bijenale, najznačajnija internacionalna izložba savremene vizuelne umetnosti.


Ovogodišnje Bijenale, čiji je kredo definisao kustos Okvui Envezor sintagmom „Sve budućnosti sveta“, i čiji je moto način na koji je Valter Benjamin tumačio sliku Pola Klea, „Angelus Novus“, počelo je vernisažom 6. maja i trajaće sve do 22. novembra. Atmosfera trodnevnog vernisaža po pravilu ima specifičan ritam i privlačnost budući da se dešava pre zvaničnog otvaranja i da je namenjen isključivo profesionalcima i VIP zvanicama iz sveta umetnosti: kustosima, direktorima muzeja i galerija, akreditovanim novinarima i fotografima. Tokom tih dana Bijenale funkcioniše kao prostor za razmenu ideja, profesionalne kontakte, pres-konferencije, diskusije, različite performance, stručna vođenja, video-projekcije, ali i svečana otvaranja izložbi u nacionalnim paviljonima, uz jagode i šampanjac, proseko, parmezan, dinje i pršute iz Parme.

Pored etabliranih i već nagrađivanih umetnika kao što su Brus Nojman, Kristijan Boltanski, Koko Fusko, Marlen Dima, Georg Bazelic, Janis Kunelis, Mika Rotenberg, ove godine na Bijenalu prvi put učestvuje i 88 manje poznatih umetnika. Tradicionalno, najveću pažnju stručne javnosti i dalje privlače paviljoni Velike Britanije, Sjedinjenih Država, Francuske i Nemačke, kao i izložba u Centralnom paviljonu. Tako je specijalno priznanje dodeljeno američkom paviljonu za izložbu Džoan Džonas, Francuski umetnik Selest Bursije-Mugeno predstavio se projektom „Revolucije“, grupa nemačkih umetnika ujedinila se u projektu Fabrik, dok je Britanskom paviljonu postavka radova Sare Lukas, još jedne, pored Demijena Hirsta i Trejsi Emin, od slavnih iz grupe „Mladi britanski umetnici“.

Srpsku vizuelnu umetnost, u nacionalnom paviljonu, predstavlja podno-ambijentalna instalacija Ivana Grubanova pod nazivom „Ujedinjene mrtve nacije“, koja upućuje na čitav niz nekada moćnih zemalja koje su, tokom 120-godišnjeg trajanja Bijenala, nestale sa društvene scene, poput Otomanske imperije, Austrougarske, DDR-a, SSSR-a, Titove SFR Jugoslavije.

Jermenski paviljon sa izložbom koja je posvećena 100-godišnjici genocida nad Jermenima proglašen je najkvalitetnijim, a Zlatnog lava za najboljeg umetnika na centralnoj izložbi „Sve budućnosti sveta“ dobila je američka konceptualna umetnica Edrijen Pajper.

Očigledno je da je koncept Okvui Envezora na drugačiji način predstavio vizuelnu umetnost nego što je to bilo u vreme Zemana, Olive, Čelanta. Na sreću, onima koje je ovo 56. Venecijansko bijenale razočaralo ili ih je ostavilo ravnodušnim, Venecija i ovoga puta nudi izbor van prostora Bijenala: muzeje Punta dela Dogana i Palaco Grasi Fransoe Pinoa, Fondaciju Ćini na ostrvu San Đorđo Mađore, kao i izložbe Dženi Holzer u Muzeju Korer i Pitera Doiga, koje se upravo ovih meseci mogu pogledati u Veneciji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari