U potrazi za slatkim nisu me spasile njene ruke, već ruke Turčina na drugom kraju Olivaer Platza, kuda pokazuju Bertini polumeseci. Ruke koje slažu u kutijicu komadić po komadić ratluka kao da je načinjen od najkrhkijeg stakla i pažljivo ih spuštaju u kesu, između glave salate i peršuna. Uskoro će proleće, prozbori mudro i pogladi se po podbratku. U Berlinu, gradu doseljenika, obojica smo stranci. Tuđinstvo povezuje, kao i zajedničke životne katastrofe.

Pita, da li želim čaj. I njegova žena voli slatko, i zato, pored voća i povrća, prodaje i tulumbe i alvu, baklave i turski med. A samom mu je dosadno u uskoj prodavnici i jedva čeka da popriča sa kojim od kupaca. Ili da barem ćuti sa njim. Jer ćutanje udvoje je drugačije od ćutanja u samoći. Za kraj kupovine svratim još i u supermarket na drugoj strani ulice. Između rafova, dva džankija upravo prebrojavaju sitniš, u polako razmotanim rečenicama raspravljaju o kupovini, na kraju se odluče za veliku koka-kolu i pakovanje tosta. U uskim hodnicima između prenatrpanih polica na trenutak se susretnu pogledi i istog trenutka prelome i raspu po tlu kao stid i difuznost. Kasirka – zove se Olga, ali, to je uz Bertino već drugo stereotipno ime i zato mora ostati neimenovana – ukuca cenu, pruži svoje bele dlanove kao da ih spušta pod mlaz vode želeći da se umije, dok jedan od džankija sipa u njih šaku sitniša i naceri se. Kasirka zna da je kao i svaki put tačno, ali za svaki slučaj još jednom prebroji novčiće od jednog, dva i pet centi. Neka se odmore džankiji, koji kupuju malo koka-kole i tosta. Neka se odmorim i ja, koji nakon obogaćenog hleba, salate, peršuna i ratluka kupujem još i flašu furlanskog vina. Odmor povezuje. U prozirni povez veza i srodnosti u tom trenutku se ušunja sećanje na to odakle sam. Poput nevidljive niti koju nemo vodi vrh igle kroz sitne semenke da bi, možda, postala ogrlica, prolazi na ulici pored dece sa brkovima iscrtanim crnim flomasterom oko usta. Jedina maska tog dana, u tako velikom gradu, podseti me na to da u Ptuju upravo sahranjuju od prejedanja umrlog gospodina Pusta Hrusta. Ili je sahranjeni gospođa?

Iz knjige Aleša Štegera Berlin, Izdavač: Arhipelag, prevod sa slovenačkog: Ana Ristović

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari