Jedna od najlepših ulica iz 18. i prve polovine 19. veka u Negotinu, prava čaršijska, trgovačka žila kucavica poslednjih par godina svako Bogojavljensko veče oživi i vrati duh prošlih vremena. Organizujući „Veselu čaršiju“, Negotinci svojoj Knez Mihailovoj, koja ovo ime nosi još od perioda između dva svetska rata, kao vremeplovom vrate sjaj i podsete da je tradicija ono što vredi čuvati. Svojim posebnim, veseločaršijskim izdanjem, ova je ulica podsetila na vreme kada su u njoj bile vredne zanatlije – ćurčije, sajdžije, limari, stolari, kazandžija, kada su braća Petrović pozivala na nove bioskopske predstave, a kafane od prvih petlova do kasno u noć dočekivale i ispraćale svoje goste.

Ovde je bio Zanatski esnaf, Dom zanatlija i Pevačko društvo „Krajina“, kojim je dirigovao znameniti Negotinac, kompozitor Stevan Mokranjac. Ovde u Trgovačkoj ulici, kako se zvala pre nego je ponela ime mladog kneza Obrenovića, prodavao se fini pamuk iz Engleske i Turske, čipka, konac i vunica. Prodavale su se i šećerne bombone, pa je negotinska Knez Mihailova, kako zabeležiše hroničari, od milošte zvana i Šećernom ulicom. Ulicu su „otvarale“ knjižare Anđelković i braće Zdravković, a potom su se nastavljale galanterijsko-manufakturne radnje, bakalnice i sitničarnice, mesare, pekare, ribarnica, kafane „Nacional“, „Solun“, „Plug“, „Kod Deogarke“, u kojima su nekadašnji boemi dočekivali jutra. „Novo vreme i društveni procesi, ono što je više stotina godina stvarano i utemeljeno u svesti ljudi, mlinovi istorije neumoljivo melju, meljući i ljude, i dela koja su oni stvorili“, kazao je Božidar Blagojević besedeći o staroj negotinskoj čaršiji na ovogodišnjoj manifestaciji koju potpisuju Dom kulture „Stevan Mokranjac“ i opštinska Turistička organizacija pod pokroviteljstvom opštine Negotin. Nekadašnja čaršija više ne postoji, ali postoji način, očigledno i volja, da se učini lepšom i vrati joj duša. Negotinci, kako se da primetiti, to uspešno rade minule četiri godine priređujući „Veselu čaršiju“, u kojoj svoje sugrađane dočekuju vlasnici brojnih trgovačkih radnji, koji u najvećem delu od 255 sačuvanih kućnih brojeva neguju sećanja na poznate krajinske zanatlije, trgovce, advokate. I ne samo oni, jer ulicom su šetali trubači Žikice Jovanovića i članovi benda Kontrakord iz susednog Zaječara, posetioci su mogli da se okrepe i zagreju kuvanom rakijom i toplim čajevima, vinom krajinskih vinogradara, sokovima, isprobaju specijalitete – srneći gulaš ovdašnjih lovaca, sitne kolače po receptima starijih krajinskih domaćica, ali i ušećerene jabuke, lulice i liciderska srca koja su postala svojevrsni zaštitni znak negotinske „Vesele čaršije“, koja negujući tradiciju i čuvajući prošlost, sasvim je sigurno, ima budućnost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari