– Nastaviću razgovore sa predstavnicima srpskih vlasti i trajaće još dve nedelje pre nego što podnesem izveštaj Savetu bezbednosti UN, krajem ovog meseca. Pre 2008. godine, planiranje i koordinacija između raznih službi bezbednosti bili su daleko od zadovoljavajućih.

Takođe je bilo nedostataka u ranijem rukovođenju civilnim službama bezbednosti, koji su doveli da toga da one nisu analizirale informacije kojima su raspolagale niti su po njima postupale.

Došlo je do velikog poboljšanja u tim oblastima, ali mi još čekamo željene rezultate, dakle hapšenje i isporučivanje Ratka Mladića i Gorana Hadžića. To je apsolutni prioritet – ističe u ekskluzivnom razgovoru za Danas glavni tužilac Haškog tribunala Serž Bramerc, koji je ove sedmice boravio u dvodnevnoj poseti Beogradu, pripremajući svoj redovni polugodišnji izveštaj o saradnji Srbije s haškim Tužilaštvom. Od Bramercovog stava zavisiće, između ostalog, i odluka Saveta ministara EU o početku ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji o pridruživanju sa Srbijom.

Da li Srbija u potpunosti sarađuje s Tužilaštvom Tribunala?

– Došao sam u Beograd da bih zaokružio svoju ocenu saradnje Srbije s Tužilaštvom. Imao sam sastanke s predstavnicima organa unutrašnjih poslova, tužiocem za ratne zločine i predstavnicima Vlade. Naši razgovori će se nastaviti i trajaće još dve nedelje pre nego što podnesem izveštaj, tako da na vaše pitanje ne mogu sada da odgovorim. Svoj izveštaj Savetu bezbednosti podneću krajem ovog meseca, a Savetu ću se obratiti 18. juna. Kao i u svim ranijim izveštajima, ocenićemo sve elemente saradnje. Hapšenje Ratka Mladića i Gorana Hadžića ostaje apsolutni prioritet.

U vašem poslednjem izveštaju koji je prezentovan SB UN tvrdite da su haški begunci Mladić i Hadžić na dohvat ruke srpskim vlastima. Šta tačno to znači? Da li mislite da srpske vlasti znaju gde se oni skrivaju?

– Na osnovu informacija koje smo dobili od svojih sagovornika, nemamo razloga da verujemo da begunci nisu u Srbiji i to je ono na šta sam ukazao u poslednjem izveštaju. Siguran sam da ćete razumeti zašto ne mogu da govorim o bilo kakvim pojedinostima operacija koje su u toku u okviru potrage za beguncima. Takav razgovor u medijima mogao bi da ugrozi te operacije, a to ne bi bilo ni u čijem interesu.

U prethodnom šestomesečnom izveštaju vi tvrdite da su Tužilaštvo za ratne zločine Srbije i srpske službe bezbednosti reagovali pravovremeno kako bi se zaštitili svedoci čija je bezbednost bila ugrožena. Da li nam možete reći o kojim slučajevima je reč? Pošto je poznato da je prećeno svedocima u slučaju Vojislava Šešelja, da li je toga bilo i u nekim drugim postupcima?

– Zaštita svedoka je osetljivo pitanje i oblast kojoj se posvećuje izuzetna pažnja. Svedoci koji svedoče pred MKSJ ne smeju trpeti nikakve posledice zbog toga što su ispunjavali svoju dužnost i svedočili pred sudom. Zbog toga svi organi MKSJ -Tužilaštvo, Veća i Sekretarijat – vrlo ozbiljno shvataju svaki nagoveštaj ugrožavanja svedoka. Pravilo 77 Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog suda postavlja pravni okvir za krivično gonjenje svakog za koga se sumnja da ugrožava svedoke. Po osnovu tog pravila već je održano nekoliko suđenja i određeni broj lica je osuđen. Gospodin Šešelj je takođe dvaput optužen zbog nepoštovanja suda, jer je obelodanio poverljive informacije o zaštićenim svedocima. Kada se te optužbe dokažu, to predstavlja vrlo teško krivično delo za koje je zaprećena maksimalna kazna zatvora u trajanju od sedam godina ili novčana kazna od 100.000 evra – ili obe. Što se tiče vašeg pitanja o problemima sa svedocima u drugim predmetima – da, nažalost, to se dešavalo i ranije. Na primer, imali smo problema sa zastrašivanjem svedoka u predmetu Haradinaj i ostali – u stvari, mi smo tražili delimično ponavljanje suđenja jer nismo mogli da predočimo sve svoje dokaze zbog problema sa zastrašivanjem svedoka.

Na osnovu čega u svom izveštaju tvrdite da prethodno rukovodstvo srpske službe bezbednosti nije delovalo na osnovu krucijalnih informacija koje bi vodile do hapšenja preostalih haških begunaca? Da li verujete da su srpske službe bezbednosti, tokom prethodnog mandata, krile informacije od Tužilaštva?

– Ne mogu da govorim o pojedinostima iz straha da ne ugrozim potragu koja je u toku. Ranije, pre 2008. godine, planiranje i koordinacija između raznih službi bezbednosti bili su daleko od zadovoljavajućih. Takođe je bilo nedostataka u ranijem rukovođenju civilnim službama bezbednosti, koji su doveli da toga da one nisu analizirale informacije kojima su raspolagale niti su po njima postupale. Kao što sam naveo u svojim ranijim izveštajima Savetu bezbednosti, došlo je do velikog poboljšanja u tim oblastima, ali mi još čekamo željene rezultate – hapšenje i isporučivanje Mladića i Hadžića Međunarodnom sudu.

Zašto i ko je naredio da se unište dokazi u slučaju trgovine ljudskim organima na Kosovu i severu Albanije?

– Koliko mi je poznato, istraga o eventualnoj trgovini ljudskim organima je u toku i vodi je Tužilaštvo za ratne zločine Srbije. Tužilac Vukčević i njegov tim znaju da mogu računati na našu pomoć, ako im bude potrebna. Sva pitanja u vezi s tim morala bi da budu upućena kabinetu tužioca Vukčevića.

Da li postoji mogućnost da srpski državljani koji su osuđeni u Hagu nastave da služe zatvorske kazne u zatvorima u Srbiji? Kada će biti odlučivano o tome?

– To pitanje nije u nadležnosti tužioca. Stav Međunarodnog suda da osuđena lica ne treba da kazne služe na području bivše Jugoslavije zasniva se na preporuci službe generalnog sekretara datoj u vreme stvaranja Međunarodnog suda. Ja ne znam da li može biti data drugačija preporuka i kada.

Izmenjena optužnica protiv Mladića

Tužilaštvo je u ponedeljak podnelo zahtev za izmenu optužnice protiv Ratka Mladića. Zahtev je pred sudijama i oni će o njemu odlučivati. Ove izmene su predložene kako bi se optužnica uskladila sa sudskom praksom Tribunala i novim dokaznim materijalima koji su prikupljeni od 2002. godine, navodi tužilac Bramerc. U predloženoj optužnici, Ratko Mladić se tereti po 11 tačaka za genocid, zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, a koje se odnose na četiri kategorije zločina: – etničko čišćenje Bosne i Hercegovine od 1992.-1995. – kampanju terora protiv civilnog stanovništva tokom opsade Sarajeva 1992-1995. – uzimanje UN osoblja za taoce tokom maja i juna 1995. i – genocid u Srebrenici u julu 1995.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari