Za život Srbije dobijanje statusa kandidata za članstvo u Evropskoj uniji ne znači apsolutno ništa. Da je Srbija 9. decembra dobila kandidaturu, od toga nikakve koristi ne bi imali ni građani, ni privreda, niti bi kandidatura na bilo koji način doprinela zaštiti naših državnih i nacionalnih interesa.

Jedinu važnost pitanje kandidature ima za vlast, jer je izašla sa nezrelom parolom „EU ili propast“. I za vlast ovo jeste propast njene politike. Krah politike koja sve životne snage i sve interese Srbije podređuje Briselu zarad dobijanja statusa kandidata – kaže za Danas predsednik DSS Vojislav Koštunica.

Imajući u vidu stanje na severu KiM, koliko je realno da vlast u Beogradu za dva meseca sprovede sporazume koje je postigla sa Prištinom?

– Umesto da jurimo da za dva meseca uhvatimo tu maglu koja se zove status kandidata, Srbija treba trezveno da sagleda svoj položaj i da se pronađe pravi put za novu nacionalnu politiku i novi državni cilj. Umesto što je EU odbila Srbiju za kandidaturu, trebalo je da Srbija saopšti Briselu da naš državni cilj više nije pristupanje EU.

Opozicija, uključujući i DSS, optužuje vlast da opstrukcijom skupštinskog odbora za KiM onemogućava institucionalno rešavanje kosovskog pitanja. Šta opozicija konkretno namerava da učini da se o KiM raspravlja u parlamentu?

– Ostaće zabeleženo da je ova vlast ponizila svoj narod i da je mesecima uporno odbijala da se u Skupštini Srbije raspravlja o Kosovu. Iza leđa narodnih poslanika državni činovnici u Briselu vode pregovore o sudbini zemlje i vlast se ne udostojava da o tome obavesti Narodnu skupštinu. DSS je zbog toga i napustio Skupštinu i to je način na koji se borimo protiv ove nezapamćene arogancije vlasti.

Kako komentarišete procene analitičara da bi zbog izostanka statusa kandidata „Srbiju mogli da preuzmu ekstremisti“?

– Vlast neprestano zastrašuje građane da će posle njih biti potop. Na repertoaru ovih zastrašivanja je da će, ako sadašnja vlast izgubi izbore, zemlja biti vraćena u devedesete. Pa, ako je iko zemlju vratio u devedesete, to je ova vlast. Sada prete građanima da će, ako izostane status kandidata, Srbiju preuzeti ekstremisti, a upravo je vlast koja vodi politiku da EU nema alternativu politički ekstremna. Šta je ekstremizam ako ne proglašavanje da neka ideja nema alternativu. Politika da EU nema alternativu je primer političkog ekstremizma.

Kako sada doći do „politički i vojno neutralne i ekonomski stabilne Srbije“, za koju se DSS zalaže, ako se proteklih desetak godina Beograd manje ili više držao „EU recepata“ od privatizacije, državnih reformi, do kosovske problematike?

– Srbija se od 2004. do 2008. nije držala, kako kažete, „EU recepta“ u rešavanju pitanja Kosova, nego smo se strogo držali Saveta bezbednosti UN. I upravo je pitanje Kosova od najviše važnosti za određivanje odnosa Srbije prema EU. Kada je Brisel 2008. stao na stranu albanskih separatista i upro sve svoje snage da nam otme teritoriju, DSS je na sva zvona zahtevao da se sa EU razgovara i raspravi da li Brisel prihvata da cela ili rasparčana Srbija uđe u EU. DS nije hteo da nas posluša 2008. i oni su krenuli putem da EU nema alternativu, zbog čega sam kao predsednik Vlade vratio mandat narodu. Pored Kosova, danas postoji još jedan razlog zbog čega Srbija treba da bude politički i vojno neutralna. Brisel je nameravao da rasparča Srbiju, a izgleda da upravo Evropsku uniju stiže takva sudbina. Kada pogledam naslovne stranice evropskih novina, jasno je da EU, kako oni sami kažu, „nikada više neće biti ista“. Zato neka EU ide svojim putem u dve ili tri kolone, a Srbija treba da ide svojim putem političke i vojne neutralnosti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari