Isuviše dug vremenski period je iza nas u kojem su gotovo svi oklevali da se javno oglase o zbivanjima u mađarskoj zajednici u Srbiji. Nasuprot tome, što su/smo mesecima godinama unazad znali da se iza kulisa odvijaju destruktivni procesi. I nasuprot tome što svi osećamo da se mađarska zajednica u Vojvodini nalazi u teškom stanju. Demografski, ekonomski, zbog masovnog iseljenja i oslabljenja kohezije između članova zajednice.

Stotine i stotine ljudi poznaju sistem upravljanja poslovima u mađarskoj zajednici i učestvuju ili su učestvovali u njemu. U sistemu koji je zasnovan na egzistencijalnoj nesigurnosti ljudi ili na njihovoj potrebi da uživaju priznanje članova svoje zajednice. Onaj ko se suprotstavi, trpi posledice. Egzistencijalne ili izopštenje iz zajednice. Međutim, postoji i proces rehabilitacije. Svako ko jednom doživi egzistencijalne posledice ili ignorisanost od strane zajednice, nakon rehabilitacije, nikad se više ne sme usuditi čak ni da izrazi svoje mišljenje. A kamoli da se suprotstavi.

Na izborima održanim 16. marta 2014. godine SVM je osvojivši 75.294 glasa zabeležio jedan od najvećih uspeha u svojoj istoriji. Broj glasova, koji nam je doneo šest mandata u Narodnoj skupštini, bio je rezultat uspešnosti našeg političkog angažmana na republičkom nivou u prethodnih sedam godina, velikog broja glasova koji su osvojile izborne liste koje nisu prešle cenzus, kao i oslabljenja naših tradicionalnih političkih suparnika. Ljudi su nagradili našu principijelnost, stručnost, izborni program koji je u sebi sadržao brojne nove elemente, kao i odmeren i umeren način komunikacije.

Danas možemo zaključiti da je SVM pre godinu dana pogrešno shvatio poruku birača. Došlo je do očiglednog nerazumevanja njihove izborne volje, budući da je u poslednjih 12 meseci stručnost gurnuta u drugi plan, a generisanje konflikata i rešavanje problema u zajednici primenom političke sile, sve više i više je postala praksa. Iz stranačke komunikacije je nestala otvorenost za kritičke glasove. Na njeno mesto je sve češće dolazila uvređenost, a ponekad i agresivnost.

SVM je u proteklih 12 meseci dospeo u centar brojnih konflikata u javnom životu mađarske zajednice. Najznačajnija politička organizacija vojvođanskih Mađara nije smela sebi dopustiti da bude u konfliktu sa značajnim mađarskim institucijama, njihovima rukovodiocima, saradnicima. SVM nije smeo da dođe u konflikt sa Dramom na mađarskom jeziku Narodnog pozorišta u Subotici, sa profesorima Učiteljskog fakulteta na mađarskom jeziku u Subotici, sa brojnim članovima redakcije dnevnog lista „Mađar so“, sa profesorima Odseka za hungarologiju Univerziteta u Novom Sadu, sa Mađarskim kulturnim centrom „Nepker“, sa Fakultetom za hortikulturu u Senti, sa Radio Suboticom, sa Udruženjem vojvođanskih Mađara doktoranada i istraživača…

Koristio sam svaku priliku da ukažem na sledeće: ukoliko se ne promeni pristup rešavanju problema u zajednici, podrška birača SVM-u značajno će oslabiti, a do sledećeg popisa stanovništva broj Mađara koji žive u Srbiji će se smanjiti ispod dvesta hiljada.

SVM duži period unazad ne funkcioniše na partijski način. Koje bi drugo objašnjenje moglo da postoji za činjenicu da pokušaju rušenja Pokrajinske vlade 3. novembra 2014. nije prethodila nikakva odluka stranačkih organa. Ni javno saopšteni stavovi u vezi sa najavljenom ogradom na mađarsko-srpskoj granici nisu utvrđivani na stranačkim organima.

U proteklih godinu dana SVM je izgubio i svoj politički kompas. Na republičkom nivou je nestao naš raniji karakter. Konstantno smo se ponašali suprotno onome zbog čega smo ranije bili prepoznatljivi. U poslednjih deset meseci predsednik poslaničke grupe u Skupštini Srbije ili potpredsednik poslaničke grupe, odnosno ja, nismo se nijednom javili za reč u diskusijama o predlozima zakona, nismo postavili nijedno poslaničko pitanje. Izgubljeno je i naše odlučno zalaganje za autonomiju Vojvodine. Kako u Beogradu, tako i u Novom Sadu. Ponašali smo se kao da ne vidimo da se pred našim očima odvija dalja erodacija ostataka vojvođanske autonomije. Učešće u izvršnoj vlasti na republičkom nivou u proteklih šest meseci nije doneo nikakav značajan rezultat. U 2015. godini nije rešeno nijedno ključno pitanje koje čini deo koalicionog sporazuma. I sa ovim činjenicama se moramo suočiti.

Za jednog manjinskog političara sa 39 godina života, postati potpredsednik najveće mađarske stranke u Vojvodini predstavlja vrhunac političke karijere. Funkciju sam prihvatio znajući da u sebi nosi ogromnu odgovornost. Znao sam da postoji snažno očekivanje u javnom mnjenju da se SVM promeni. Da se u osnovi promeni mehanizam kroz koji SVM teži da ostvari kontrolu nad celokupnim javnim životom vojvođanskih Mađara. Da se relaksiraju konflikti koji su u seriji generisani. Da se pokrene dijalog sa svima, sa kojima se SVM javno i nejavno konfrontirao. Da započnemo dijalog i sa onima na koje do sada nismo obraćali pažnju.

Pokušaji su pretrpeli neuspeh. Doduše, dogodili su se u međuvremenu spektakularni gestovi, koraci i odluke. Ali nikada nije postojala stvarna namera da se promeni sistem upravljanja poslovima u mađarskoj zajednici. Smenjen sam 49 dana posle izbora na mesto potpredsednika SVM. Nisam uvređen, nimalo. Da me je interesovala slava koju u sebi nosi potpredsednička funkcija, mogao sam sve da radim drukčije. Ali nisam za to bio spreman. Nemam bilo kakve liderske ambicije. Nisam imao čak ni potpredsedničke ambicije.

Nastaviću svoj rad kao narodni poslanik. Imajući u vidu svoj doprinos političkim uspesima SVM u proteklih osam godina, ne osećam moralnu odgovornost da vratim svoj mandat.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari