Da li znate šta zajedničko imaju nekadašnji lider benda Oasis, Noel Galager, i današnji lider benda poznatog pod imenom Vlada Republike Srbije? Oba su poštovaoci lika i dela Antonija Blera, s tim što je samo jedan od njih (do sada) nazivan „Tonijevim drugarom“ jer ga je javno podržavao, kao i politiku Laburističke partije, koju je nekad predvodio. „Ali, nakon 11. septembra sve se promenilo“, veli Noel, „i Bler je uradio ono što bi, verovatno, uradio i bilo koji drugi britanski političar na njegovom mestu – otišao je u krevet sa Amerikancima… Laburisti su zato danas potpuno beskorisni, torijevci su, pak, neznalice u skupim odelima, a ovi independisti (UKIP) su nenormalni. Nemaš za koga da glasaš… Ne znam, ali svet pre Bin Ladena izgleda tako nevin u poređenju sa ovim groznim današnjim, ispunjenim raznim teorijama zavere.“

Ako ste pomislili da je 47-godišnji Galager ovakav uvod (u intervjuu za magazin „Q“) napravio da bi najavio početak povratka „nevinih“ devedesetih oličen u reaktiviranju njegovog matičnog benda, onda se grdno varate. „Niko nam nije nudio ništa, ali Oasis bih okupio samo zbog novca, puno novca. Pogledajte The Stone Roses, pritiskali su ih da se vrate, a kada su to uradili, niko ih više i ne pominje. Ima nešto u engleskoj psihi – ideja da su slavni dani Imperije ostali iza nas – što nas tera da stalno govorimo 'Led Zeppelin! The Smiths! The Jam! Svi bi oni trebalo da se reaktiviraju'. A zašto? Da bi ih gomila ostarelih fanova gledala na koncertima i govorila 'Nisu više dobri kao što su nekada bili!' E, pa, ni Oasis nisu više dobri kao što su nekad bili.“ Uz to, ni njegov odnos sa Lijamom nije u međuvremenu značajno popravljen („On je i dalje mala drska pizda“), iako priznaje da mu se dopadao bratovljev bend Beady Eye. „Bili su baš dobri, ali nisu imali dobrog autora. Znali su da sviraju i dobro su se uklopili, samo su im nedostajale velike pesme. Falio im je jedan hit da im otvori vrata velikog uspeha.“

Da je Noel taj hitmejker o kojem priča, svedoči podatak da je svoj prvi solo album „Noel Gallagher's High Flying Birds“ (2011) prodao u skoro milion primeraka, što je cifra koju su Beady Eye mogli samo da sanjaju u nedostatku kompozicija tipa „The Death Of You And Me“ ili „Everybody's on the Run“. „Lijam mi je rekao da bi 'Everybody's.. ' on otpevao mnogo bolje. 'Razbio bih je!', bile su njegove reči, na šta sam ja odgovorio nešto u stilu 'da.. kao da je to važno'. Kažem ja lepo, drska je to mala pizda!“ Veliki uspeh prvog albuma naterao je Noela da odmah počne rad na pesmama za drugi, a u pomoć mu je pritekao elektronski duo The Amorphous Androgynous (TAA), koji je stvari pogurao u pravcu koji mu se nije dopao. „Pesme nisu bile dovoljno dobre, iako će Gaz i Brajan (članovi TAA) doveka tvrditi da jesu i da sam ja kukavica. Ipak, moje je ime, a ne njihovo, trebalo da stoji na omotu, a ja više ne mogu (kao nekad u Oasis) da se vadim na ovo ili ono kad nešto ne valja – sve danas je isključivo moja odgovornost.“

Galager je zato „resetovao“ ceo projekat, pa se umesto krajem 2012. ili početkom 2013 – kako je prvobitno najavljivano – prvi singl sa albuma „Chasing Yesterday“ pojavio tek u novembru 2014. „In the Heat of the Moment“ se popela na 26. mesto britanske liste, a reakcije fanova su bile u stilu „eto, do juče je ismevao Kaiser Chiefse, a sada i on peva na-na-na-na-na“, ali je zato drugi singl „Ballad Of The Mighty I“ početkom 2015. oduševio sve. Zato što, pod jedan, u njemu (konačno!) gostuje Džoni Mar sa svojim sjajnim gitarskim pasažima i, pod dva, zato što se radi o jednoj od najboljih pesama koje je Galager ikada napisao. „Ja sam Marov najveći fan. Pokušavao sam da ga ubedim da odsvira ceo album, ali on nije pristao. Rekao je 'može jedna pesma, ti izaberi', a bez sumnje „…Mighty I“ ni izbliza ne bi bila tako dobra da u njoj nema Džonijeve gitare.“

Noel je tako (delimično) ostvario još jedan svoj san, a novi album mu je izašao na dan kada je ovaj tekst pisan i kada je Bler (polutajno) posetio Beograd. Galagera više niko ne zove „Tonijev drugar“, a i Toni sada ima novog prijatelja koji – za razliku od Noela okrenutog „jučerašnjici“ – razmišlja isključivo o boljoj sutrašnjici. Iako bi mu, s obzirom da već drži sve konce i poluge u Srbiji, sigurno prijala „Ballad Of The Mighty I“, ne verujemo da bi jednako uživao i u B strani tog singla na kojoj se nalazi „Revolution Song“.

Što će reći, Galager još ume svojim pesmama da „ubode u živac“, iako su mnogi mislili da je njegovo zlatno doba davno prošlo. „Pol Veler mi je devedesetih rekao: 'Ako te napusti (inspiracija), nemoj juriti za njom. Pusti je, vratiće se.' I tako se i dešavalo. Ali, ako me jednom definitivno ostavi, reći ću sebi – neka bude tako, priča je gotova.“ I – dodali bismo mi – onda će okupiti Oasis, krenuti na turneju i za to uzeti puno, puno novca.

Pa, nek pričaju šta god hoće ostareli fanovi iz prvih redova. Kao da će Noela boleti uvo za njih i njihove zavidljive komentare.

(Recenziju albuma „Chasing Yesterday“ čitaćete sledećeg četvrtka)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari