„Dobrodošla, Džoan! Dugo smo vas čekali!“ Da je publika na koncertu legendarne američke folke pevačice i aktivistkinje Džoan Baez u subotu uveče u Domu sindikata nosila neki transparent, na njemu bi sigurno pisale ove reči.

 Čim je izašla na binu, publika ju je dočekala stojećim ovacijama, a svaku njenu pesmu pratio je dug aplauz, da bi na kraju himnično pevali stihove numera koje je izvodila na bis, ne dajući joj da ode sa scene. Zauzvrat ona im je priredila koncert koji se ne zaboravlja, uz dva povratka na binu, i izvođenje pesme „Ima neka tajna veza“ na srpskom, ali i „We Shall Overcame“, koju poslednjih godina peva samo u retkim prilikama.

Prvi koncert u Beogradu nakon 25 godina 73-godišnja pevačica započela je pesmom „God is God“, obradom klasika Stiva Erla. Nastavila je uz numere Boba Dilana („Farewell Angelina“, „It’s All Over Now Baby Blue“, „Seven Curses“, „Forever Young“), koga je pre više od pedeset godina predstavila svetu. Duh njihovog turbulentnog odnosa (što saradničkog, što ljubavnog) mogao se osetiti i kasnije, kada je tokom drugog bisa pevala „Blowin’ in the Wind“, ili svoju pesmu „Diamonds and Rust“, čije je stihove napisala upravo za njega, a koje uvek izvodi na zvaničnom kraju koncerta.

Publika je uživala i u numerama „Mi venganza personal“, „Gracias a la vida“, „Catch the Wind“, „Jerusalem“, „Joe Hill“, „House of the Rising Sun“, koje je neverovatna pevačica izvodila ili sama, svirajući na gitari, ili uz sjajnu pratnju multiinstrumentalista Dirka Pauela i Gabrijela Harisa, i vokala Grejs Stamberg. Pravo iznenađenje usledilo je kada su joj izneli stalak za note sa papirima, i kada je zapevala pesmu „Ima neka tajna veza“ Bijelog dugmeta na srpskom, povremeno bacajući pogled na zapisane reči.

Pauzu između pesma koristila je da kaže nešto o pesmama koje peva, govoreći o samim stihovima ili o ličnim ili istorijskim anegdotama vezanim za njih. „Sledeća pesma ima mnogo priča, ali ja ću vam ispričati samo jednu od njih, onu moju“, kazala je Baez najavljujući pesmu „Swing Low, Sweet Chariot“. „Bilo je to 1963. u Misisipiju, usred velike borbe za ljudska prava. Imali smo proteste u Grenejdi i King je trebalo da održi jednu od svojih propovedi. Međutim, bio je toliko umoran da je zaspao i nije se pojavio u dva popodne, kada je trebalo da izađe pred ljude. Nije ga bilo ni u tri, ni u četiri, pa su došli kod mene i zamolili me da ga probudim. Uzela sam gitaru i počela da sviram ovu pesmu. On se na to samo okrenuo na drugu stranu i kroz san promrmljao: Verujem da čujem glas anđela kako peva.“

Na koncertu se moglo čuti i da je pesmu „Mi venganza personal“ otkrila tokom svojih poseta Južnoj Americi, kada se protivila tamošnjim diktatorima, dok „Gracias a la vida“ peva zahvalnicu za sve što ima u svom životu, uključujući svoja stopala, kojima je toliko puta marširala. „Na jednom koncertu u Južnoj Americi upoznala sam neverovatnu ženu od 107 godina, koja se naljutila na mene, jer sam se žalila kako sam umorna i kako me bole stopala od toliko marširanja. Ona je imala 107 godina, a i dalje je marširala“, prisetila se Baez.

Njeno izvođenje tradicionalnih folk pesama („Lily of the West“) ili numera njenih kolega, poput Leonarda Koena („Suzanne“) publika je nagrađivala gromoglasnim aplauzom i povicima. „Vi ste rajska publika! Hvala vam puno“, rekla je Džoan Beograđanima. Kako puna sala ljudi u Domu sindikata nije htela da je pusti, vratila se dva puta na bis i otpevala „The Night They Drove Old Dixie Down“, „Imagine“, „Blowin’ in the Wind“, a zatim i „Donna, Donna“ i „We Shall Overcome“, što su oni horski pratili.

„Zašto bismo išli kad je tako dobro“, kazala je dodajući svojim muzičarima, „Oni zaista ne žele da idu kući“. Na iznenađenje mnogih (uključujući i autorku ovog teksta, koja je u subotnjem broju Danasa u tekstu „Zvezda protesta“ napisala da ova pesma neće biti deo njene set-liste, jer je izvodi samo u retkim prilikama), otpevala je „We Shall Overcome“. Himna afroameričkih protesta za ljudska prava, koju je pevala uz Martina Lutera Kinga tokom Marša na Vašington, vremenom je postala muzički glas koji daje nadu svim nezadovoljnim i ugnjetavanim. Ovaj pravi poklon nade njenim beogradskim prijateljima činio se kao prava stvar. Šta je danas ljudima u Srbiji potrebnije nego pevati „We Shall Overcome“.

Među prijateljima

Velika sala Doma sindikata bila je dupke puna, a nije se moglo oceniti da li ima više onih koji su Džoan Baez slušali još u mladosti ili su po godinama bili čak i duplo mlađi od njenog muzičkog staža. Iako su poslednjih dana političari posećivali pojedine kulturne manifestacije, na koncertu američke folk legende i aktivistkinje čini se da ih nije bilo (osim Vesne Marjanović, predsednice skupštinskog Odbora za kulturu i informisanje). Ipak, tik uz binu sedeli su: Sloboda Šijan, Jugoslav Vlahović, Mihajlo Pantić, Vladislav Bajac, Petar Peca Popović, Dejan Cukić…

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari