Sve što se moglo poželeti, a i više od toga, viđeno je na Svetskom prvenstvu u Brazilu. Ko je prigrlio „Zlatnu boginju“ bilo je poznato sinoć kada su se sastale Nemačka i Argentina, ali titula najvećeg gubitnika svakako je pripala, bez ikakve polemike, fudbalerima Brazila.

Najgori poraz u istoriji „selekaoa“ doživljen u polufinalu od Nemačke (7:1) obeležio je čitav šampionat u koji su svi, počevši od Dilme Rusef, predsednice Brazila, polagali nade da će pokazati sveukupnu snagu najveće južnoameričke države. Domaćin od ovog poraza očekivano nije uspeo da se oporavi, pa je i u borbi za treće mesto u subotu ubedljivo poražen od Holandije sa 3:0.

Ukoliko bismo krenuli i hronološkim redom, opet bismo morali da počnemo od Brazila, tačnije utakmice između domaće selekcije i Hrvatske. Poklonjeni penal od strane Juičijua Nišimure, japanskog sudije, koji je inicirao pobedu Brazila, samo je nagovestio da će tok prvenstva biti protkan brojnim sudijskim greškama. Nažalost i naš Milorad Mažić, koji je samim odabirom da sudi na najvećem fudbalskom događaju, zaslužio sve čestitke, lošim procenama na utakmicama Nemačka-Portugal, odnosno Argentina-Iran, može biti svrstan u grupu onih sudija koji nisu položili test. Zanimljivo je da na specijalizovanom sajtu, na kojem se nalaze izveštaji u vezi sa suđenjem sa svih mečeva planetarnog šampionata, nema ocene iz duela Nemačke i Portugala, dok je Mažićevo deljenje pravde iz duela Argentine i Irana ocenjeno kao vrlo dobro. FIFA je pogodila u metu sa odlukom da sudije sprejem obeležavaju mesto prekršaja i liniju koja označava tačnu udaljenost „živog zida“. Takav potez prepisala je UEFA, najavivši da će već od naredne sezone na svim mečevima Lige šampiona i Lige Evrope biti primenjivan identičan metod.

Uprkos crnim slutnjama organizacija samog prvenstva zaslužila je prelaznu ocenu. Incidenata svojstvenih za Brazil, u kome su klasne razlike prevelike, a siromaštvo najveća boljka celokupnog političkog sistema, bili su neizbežni. Najveća mrlja ostaće pogibije dvoje argentinskih novinara izazvane saobraćajnim haosom koji caruje u metropolama poput Sao Paula i Rio de Žaneira. Mada su se kranovi videli iznad pojedinih stadiona, kao dokaz tome da radovi na nekim fudbalskim objektima nisu završeni i ko zna kada će biti gotovi, većih problema u vezi sa organizacijom samih utakmica nije bilo. Doduše, desilo se i to da krov iznad pres sale popusti i da se litri vode proliju po predstavnicima medija, ali na sreću takvi ekcesi nisu imali sufiks „opasno po život“.

Protesti onih koji su bili nezadovoljni količinom novca koji je potrošen za organizaciju prvenstva, a koji se meri u milijardama evra, nisu jenjavali tokom šampionata, međutim često su bili i deo kolorita navijača koji su odlazili na utakmice. Profit FIFA iznosiće oko četiri milijarde evra, zato nekih 150 miliona, koliko će biti podeljeno svim učesnicima prvenstva, u zavisnosti od učinka, zaista predstavlja pravu siću.

Na obostrano zadovoljstvo učesnika i onih koji obožavaju fudbal, golova je bilo na pretek, naročito u grupnoj fazi. Za vreme osmine finala premašen je broj pogodaka sa prošlog šampionata u Južnoj Africi, kada je ukupno postignuto 145 golova. Efikasnost je naročito ispoljena u grupnoj fazi kada su se strelci zbirno upisali 136 puta. Posebno raspoloženi bili su fudbaleri u grupi B u kojoj je postignuto 22 gola, tačnije 3,66 po utakmici. Prvenstvo u Brazilu znatno je efikasnije u poređenju sa prethodna dva i ukoliko u mečevima za treće i prvo mesto bude postignuto pet i više golova ovo će biti najefikasnije prvenstvo otkada nastupaju 64 reprezentacije, počevši od Francuske 1998. kada su su se strelci upisali u 171 slučaju. Za sada je 167 golova podatak koji dovoljno ilustruje stepen uzbudljivosti tokom prvenstva u najvećoj južnoameričkoj državi.

Zanimljivo je da je najviše golova postignuto između 61. i 75. minuta, čak 31 gol. Po logici stvari više golova je bilo u toku drugog poluvremena, ukupno nekih 60 odsto. Posebno efikasni bilu su fudbaleri minhenskog Bajerna. Zbirno gledano izabranici Pepa Gvardiole postigli su 16 golova zaključno sa polufinalnim mečevima, dok su se fudbaleri Barselone upisali 10 puta.

Prvenstvo će se pamtiti i po tome što su pojedine vedete poput Ronalda ispale prerano, baš kao i selekcija Španije, najbolja na prošlom Mundijalu. Nešto slično dogodilo se Francuskoj 2002, nakon osvajanja šampionata 1998, kao i Italijanima koji su 2006. bili najbolji, a zatim su 2010. učešće završili u grupnoj fazi.

Mada su pre šampionata dosta toga obećavale nijedna afrička selekcija nije uspela da se plasira u četvrtfinale. Posebno je razočarala Obala Slonovače, koja nije prošla ni grupnu fazu. Dosta nesloge i zakulisanih radnji viđeno je u redovima Kameruna, čiju su igrači najviše razmišljali o obećanim premijama. Nešto slično su ponovili i fudbaleri Gane, koji su loš ambijent začinili tučom i svađom sa selektorom, usled čega su iz selekcije izbačeni Suli Muntari i Princ Boateng i to veče pred odlučujuću utakmicu sa Portugalom za prolaz u osminu finala. Najbolji utisak ostavili su predstavnici Alžira, odigravši u transu gotovo sve mečeve. Nemačka im se isprečila u pokušaju da se plasiraju među osam najboljih selekcija, ali su se „pustinjske lisice“ pošteno isprsile u osmini finala. Nigerija se spletom okolnosti našla među šesnaest najboljih, što je bio njen maksimalan domet. Južnoamerikanci su gajili nadu da dve zemlje sa tog kontinenta mogu igrati u finalu planetarnog šampionata, što se dogodilo ukupno dva puta 1930. kada su se sastali Urugvaj i Argentina, odnosno 1950. kada su protagonisti bili Brazil i Urugvaj. U oba navrata domaćini su bili iz Južne Amerike, međutim takav scenario neće biti viđen u Brazilu.

Uloge negativaca pripale su Luisu Suarezu i Huanu Kamilu Zunigi. Napadač Urugvaja razočarao je sve poklonike fudbala kada je na meču sa Italijom ujeo za rame Đorđa Kjelinija. Time je po treći put u karijeri uradio nešto što se graniči sa određenim psihičkim poremećajem. Iz tog razloga Liverpul je rešio da ga proda Barseloni za neshvatljivih 85 miliona evra. Bez obzira što je reč o vrhunskom napadaču, ovakvom vrstom ispada potpuno je naružio sliku rasnog golgetera. Drugi negativac je Huan Kamilo Zuniga, kolumbijski desni bek, koji je nehotičnim udarcem u leđa Nejmara polomio pršljen u donjem delu leđa najboljem igraču Brazila. Stekao se utisak da to nije uradio namerno, međutim to nije umanjilo gnev navijača „selekaoa“. Zunigu trenutno čuva deset telohranitelja, nakon što je dobio sijaset ozbiljnih pretnji.

Osim visoke temperature, igračima je poseban problem predstavljala visoka vlažnost vazduha. Ona je u nekim mestima poput Brazilije i Manausa iznosila oko devedeset procenata, što je bilo na ivici regularnosti. Ako se uzme u obzir da je u Brazilu prvenstvo počelo krajem jeseni i početkom zime, može se samo pretpostaviti kakvi su vremenski uslovi tokom letnjeg perioda. Sudije su u nekoliko navrata bile prinuđene da igračima daju tajm-aut tokom drugog poluvremena kako bi se osvežili.

Eventualnom titulom Lionel Mesi završio bi šampionat na veličanstven način, čime bi definitivno uverio sve zemljake da je prevazišao Maradonu u svim statističkim parametrima, o tehničkim ne bi trebalo polemisati. Na drugoj strani Nemačka bi se titulom poravnala sa Italijom na drugom mestu po broju osvojenih prvenstava. Brazil je sa pet pehara najuspešniji, dok je Italija u četiri navrata bila najuspešnija na planeti.

Rekorderi

Reprezentacije Argentine i Nemačke odigrale su najveći broj finala u istoriji svetskih prvenstava. „Gaučosi“ i „panceri“ sastali su se ukupno tri puta. U Meksiku 1986. bolji su bili Argentinci (3:2). Nemci su im se revanširali na Svetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine (1:0). Zanimljivo je da u Argentini živi čak pet miliona Nemaca, a u pojedinim krajevima govori se isključivo nemačkim jezikom.

Sve je počelo 2011.

Kvalifikacije za Svetsko prvenstvo u Brazilu počele su 15.06.2011. godine. Ukupno je odigrano 882 utakmice, a postignuto je 2.520 golova. Kvalifikacije za planetarni šampionat u fudbalu ubedljivo su najobimnije i najzahtevnije u odnosu na sve ostale kolektivne sportove.

Di Marija ili Kedira

Svega devet fudbalera uspelo je da u jednoj godini uzme trofej u Ligi šampiona i na Svetskom prvenstvu. U Brazilu će sigurno biti promovisan i deseti, samo je pitanje da li će to biti Di Marija iz Argentine, odnosno Kedira, fudbaler Nemačke. To su uradili čak sedmorica fudbalera Bajerna 1974. godine: Bekenbauer, Brajtner, Henes, Kapelman, Majer, Miler, Švarcenbek. Karenbe je 1998. bio najbolji sa Realom i Francuskom, kao i Karlos, levi bek Reala i Brazila 2002.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari