Konačno su i najbolji fudbaleri Srbije spojili lepo sa korisnim i zaslužili aplauze. Nisu “orlovi” poput omladinaca osvojili Evropu ni pokorili planetu, nisu se čak ni plasirali na prvo veliko takmičenje posle Svetskog prvenstva leta 2010. ili pregazili rivala kao “plitak potok” da bi im se klanjala nacija sita njihovih silnih neuspeha i “peške fudbala”, ali su premijernom pobedom od početka trke za šampionat Evrope u Francuskoj 2016. i dopadljivom igrom protiv Jermenije – 2:0 (1:0) pokazali da nisu tek tako važili za jednog od favorita I grupe. Pre nego što su ih sopstvene gluposti, loša politika Fudbalskog saveza Srbije, prljava borba za vlast u FSS i mlak odnos države prema domaćim huliganima na tribinama četvrti put zaredom ostavili bez učešća na EP.

Srbija – Jermenija 2:0 (1:0)

Hajrapetjan 22 ag, Ljajić 53. Stadion: “Karađorđe”. Sudija: Miroslav Zelinka (Češka). Žuti kartoni: Tomović, Ivanović (Srbija). SRBIJA: Stojković, Tomović, Ivanović, Spajić, Kolarov, Brašanac, Matić, Kostić (od 83. Tadić), Ljajić (od 73. Fejsa), A. Živković (od 59. Tošić), Mitrović. JERMENIJA: Kasparov, Hajrapetjan, Andonijan, Arzumanjan, Mkojan, Mkrčjan, Gazarjan (od 82. Simonijan), Piceli, Mhitarjan, Ozbiliz (od 59. Hovhanisijan), Movsisjan.


Selektor Radovan Ćurčić “prepisao” je formaciju s pojačanom sredinom terena i jednim špicem, kao i šestoricu od 11 startera iz poraza od Danske u prošlom kolu, dodao im trojku s manjom minutažom (Tomović, Kostić, Živković) i dvojicu debitanata (Spajić na mestu štopera, Brašanac u ulozi zadnjeg veznog), što mu je donelo rezultatski kapital na polovini duela sa reprezentacijom bivše sovjetske republike, koja je našu ekipu zadužila prošlogodišnjem remijem u Jerevanu (1:1). Jermeni su, ipak, prvi opasno zapretili, preko Movsisjana već u šestom minutu, ali se golman Stojković nije dao prevariti. Njegov kolega Kasparov bio je matiran samo 60 sekundi kasnije, međutim, Ljajićev šut o prečku ga je spasao potpune kapitulacije. Ovakav, egal odnos snaga potrajao je dobrih dvadesetak minuta, pri čemu su gosti (najviše zahvaljujući Piceliju) uglavnom probijali kroz sredinu, a domaćin po levom boku. Na toj strani je i iskreirano vođstvo. Aleksandar Kolarov i Filip Kostić izneli su loptu preko pomenute strane, drugi je hitnuo na desnu, gde ju je Andrija Živković u padu ćušnuo, a ona se o nogu protivničkog defanzivca Hajrapetjana odbila u donji deo mreže (22. minut). Mogli su Mitrović i Ljajić da dupliraju prednost do pauze, ali i Mihtarijan i Ozbiliz da vrate rezultatski balans, ali nije im se dalo, pa je to bilo sve vredno pomena u tom delu utakmice.

Nastavak je doneo još raspoloženiju i konkretniju igru našeg tima, s povremenim spuštanjem ritma, odnosno pad morala i agresivnosti u pristupu pretposlednje ekipe u konkurenciji Portugala, Danske i Albanije. Kao da su igrali pred krcatim tribinama novosadskog “Karađorđa”, a ne pred praznim tribinama, po kazni Evropske fudbalske federacije, “orlovi” su se trudili da daju drugi pogodak i uzmu prve bodove u ovom kvalifikacionom ciklusu i na kraju su ga zaslužili. Kolarov je na kraju solo prodora po svojoj strani testirao refleks jermenskog golmana, ovaj taj udarac na kratko odbio, a Adem Ljajić, koji je sjajno ispratio akciju, taj “poklon” spremno dočekao na desnom boku i izbliza “zapečatio” trijumf Srbije.

Za beg iz bodovnog minusa i podstrek pred duel sa Francusjkom u Bordou sledećeg ponedeljka, u kojem naša ekipa ne može da popravi saldo u kvalifikacijama, jer se ne računaju rezultati sa domaćinom EP, ali može da nastavi sa dizanjem ugleda i uigravanjem za kvalifikacije za Mundijal u Rusiji.

Dve godine čekan trijumf

Kolika je specifična težina ove pobede potvrđuje podatak da su kapiten Branislav Ivanović i društvo pre nje poslednji put slavili u jednom takmičarskom susretu još 15.oktobra 2013.godine, u selektorskoj eri Siniše Mihajlovića. Tog dana je u Jagodini savladana Makedonija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari