Partizan nije isto ono što je bio prošle godine, složili su se čak i igrači i trener Šahtjora posle svoje minimalne pobede nad srpskim predstavnikom u H grupi Ligi šampiona. Ponovo je moćan ukrajinski tim uzeo sve bodove crno-belima, samo je ovog puta morao svojski da se pomuči za njih. Zaslužili su Ukrajinci ovaj trijumf sedamdesetominutnom terenskom dominacijom i većim brojem šansi, ali ne bilo ne fer ni da je naš tim „nagrađen“ remijem za taktički osmišljenu rovovsku borbu, hrabar pristup i nekoliko opasnih prilika. Crno-belima je mesto u eliti, ali moraju još da „rastu“ kako bi bili njen redovan i uvažen akter.

– Ostaje žal za jednim bodom. Oni se u u Ligi šampiona teško osvajaju, a mi smo mogli do njega. Iako smo gostovali ekipi iz evropskih „top deset“, koja je izgubila samo jedan od četrdesetak poslednjih mečeva kod kuće, u takmičenjima van Ukrajine, a prošle godine dobila veliku Barselonu na njenom terenu, imali smo šansu da remijem otvorimo sezonu u LŠ. Dobro smo joj parirali, bili egal u nekim elementima, u pojedinim je čak nadvisili. Šahtjor nas ovog puta nije „maltretirao“, ponizio, učinio da izgledamo nemoćno. Otuda, valjda, pozitivna reakcija navijača i javnosti. To je, izgleda, naša realnost, da se dičimo minimalnim porazima. Ne i ja. Nisam nezadovoljan, mnogo toga u našoj igri zaslužuje pohvalu, ali Evropa traži više i bolje. Partizan ne može bolje u ovom trenutku, ali hoće i mora u budućnosti – objektivan je kao i uvek trener našeg prvaka Aleksandar Stanojević.

Čime ste to sve (ne)zadovoljni u igri vaše ekipe?

– Prezadovoljan sam disciplinom s kojom je cela ekipa izvršavala taktičke zadatke. Isto važi za zalaganje i pristup. Naročito u defanzivi, u kojoj su svi igrači učestvovali. Dobro smo i trčali, čak pretrčali domaćina. Ali, u napadu nije sve bilo kako treba, imali smo manji posed lopte i pasova od protivnika. Napadači nisu imali dovoljno upotrebljivih asistencija, pošto su se sem Ilića vezista retko priključivali završnici, a pri tom su špicevi bili prvi obruč naše odbrane. Falilo nam je i više konkretnosti u toj fazi igre, izuzev u poslednjih 15, 20 minuta. Nije da nismo hteli gol, došli smo ovde bez ikakvih kalkulacija. Jednostavno, nismo stigli da budemo opasniji. Šahtjor nam nije dozvolio. Pa, opet, ni oni nisu napravili mnogo ozbiljnih šansi, bilo ih je mnogo manje nego prošle godine.

Šta to još fali Partizanu da bi bio još ravnopravniji s rivalima u LŠ?

– Treba nam više Saša Ilića ili recimo odlučniji Tomić, koji je u Donjecku dobro radio pozadi, ali nije ga bilo dovoljno oko suparničkog šesnaesterca. Ne „prozivam“ ga stalno zato što imam nešto protiv njega, naprotiv, to radim zato što je A reprezentativac i svi puno očekujemo od njega. Mogu tražiti predsedniku da mi dovede jednog Brazilca za tu poziciju, ali neću, želim da on bude taj koji će praviti prevagu. Kao npr. Kosta u Šahtjoru. Može to. Potrebno je i da nam bekovi još češće dolaze na suprotnu polovinu i učestvuju u pravljenju akcija. Radićemo na tome, a na zimu dovesti još dva top pojačanja, pošto smo „pogodili“ dosadašnja.

Sledi duel s Arsenalom. Može li se „vaditi“ protiv tako velikog tima?

– To je možda i ono što me najviše boli u ovom porazu. Propustili smo veliku priliku da uzmemo koji bod već u prvom kolu, a u sledećem nam dolazi moćni Arsenal, pa idemo u Bragu. Niko se neće sećati naše dobre igre u Donjecku ako posle prva tri kruga budemo imali nulu na kontu. Biće, naravno, teško „vaditi“ se protiv ekipe kao što je engleska, kolega Venger ne krije računicu po kojoj bi im pobeda u Beogradu uz trijumfe kod kuće bila dovoljna za drugi krug. Ne sumnjam da će nas napasti za dve nedelje, kao što su Bragu pre dva dana. Ali, imamo i mi svoje želje, planove, adute i navijače. Ja prvi jedva čekam taj duel.

Kako „prešaltovati“ igrače sa elitnog takmičenja na skromno domaće prvenstvo?

– Lako. To sam uradio još na sastanku uoči ove utakmice, tako što sam ih pitao znaju li zašto je klub potrošio dodatne pare i poštedeo nas napornog putovanja posle utakmice. Pa, zbog meča koji u nedelju igraju u Čačku. Jelen Super liga nam je sve ovo omogućila. Da nismo prvi u svojoj zemlji ne bismo ni mogli da stignemo ovoliko daleko. Moramo voleti naše prvenstvo, ponositi se njime i ozbiljno ga shvatati. Uostalom, ko se ne pokaže u Čačku, a napravićemo sigurno nekoliko izmena, taj neka se ne nada da će biti u konkurenciji za Arsenal. To je svrha rotacije – objašnjava „gužvu“ na svakoj poziciji u timu strateg crno-belih.

Stojković uliva sigurnost

S nekoliko sjajnih reakcija u stani-pani situacijama, odnosno sigurnošću tokom celog meča, Vladimir Stojković poneo je epitet Partizanovog najboljeg pojedinca.

– Rekao sam Stojkoviću pre utakmice da može primiti četiri gola i biti kriv za sve njih, samo da brani najbolje što ume i daje sigurnost ekipi. Igrači mu veruju, ja takođe. Videli ste i zbog čega – s razlogom je Stanojević istakao najboljeg srpskog čuvara mreže, dovedenog baš zbog Lige šampiona.

Klinci kao matorci

Pre meča najviše se strahovalo od eventualnih grešaka, nikada mlađe i silom prilika istumbane, zadnje linije. Ispostavilo se bez razloga, jer su uz „navođenje“ iskusnog Krstajića, klinci Savić, Miljković i Lazevski odigrali kao matorci. Prvi bi, uz taktičko doškolovavanje, mogao da bude štopersko rešenje na duže staze, oslonac odbrane crno-belih u budućnosti, drugi je pokazao napredak u samopouzdanju, glavnoj prepreci razvoju nemalog potencijala, a treći da fudbalski sazreva, odnosno da odlična epizoda iz revanša s Anderlehtom nije bila slučajnost.

Jedan je Krstajić

Rizičan nastup Mladena Krstajića s polomljenim nosom, samo četiri dana posle operacije, ispostavio se kao pun pogodak. I pored bolova i disajnih problema iskusni kapiten u svom stilu je kontrolisao situaciju u Partizanovom šesnaestercu, a njegov požrtvovani čin zadivio je i trenera Stanojevića.

– To je pravi čovek i igrač. Njemu nisu potrebne reči, u tišini je otišao u Nemačku, uzeo masku, i delima, na terenu dokazao svoju veličinu i ljubav prema klubu. Kada neko pokaže toliku želju i odlučnost, trener može samo da ga pita „koga hoćeš pored sebe, kako da igramo“. Ne stoji džabe na utakmicama onaj transparent „jedan je Mladen Krstajić“ – zahvalan je šef struke svom defanzivcu, ali i klubu što je kapitenu omogućio ekspresan put u Nemačku, gde mu je napravljena zaštitna maska.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari