Osamnaest medalja su naši najbolji vaterpolisti doneli samostalnoj Srbiji za osam godina i nijednim od tih odličja nisu promenili potcenjivački odnos sopstvene države i naroda prema jednom od retkih preživelih trofejnih kolektivnih sportova, ali će možda nekome staviti prst na čelo posle čudesnog preokreta u polufinalnom okršaju s Crnom Gorom – 10:9 (3:5, 1:2, 3:2, 3:0).

Šta god evropski šampion bude u radio u nedelju (20.30) u novom večitom derbiju s aktuelnim olimpijskim prvakom Mađarskom, u vaterpolo Meki u Budimpešti.

Proročki je selektor našeg tima Dejan Savić najavio da će duel njegovih “plavih delfina” i komšijskih “ajkula” rešiti psihologija, a ne taktika. Jer, kako drugačije objasniti ispuštenu pobedu ekipe Ranka Perovića osim neverovatnom verom u izlazak iz tamnog vilajeta naših momaka, odnosno preranim slavljem njihovih protivnika. I promenom na golu Srbije. Ništa, ali baš ništa nije išlo Filipoviću i društvu u prve dve četvrtine. Ni odbrana, ni igrač više, ni šut – čak ni iz peterca. A u to sivilo se utopio i, do petka sjajni, golman Gojko Pijetlović. Crnogorci su pogađali metu s distance i blizine, iz kontri i dugih akcija, s bekovskih pozicija i mesta sidraša, pa je prednost par puta išla do, činilo se, nedostižnih “plus 4”.

Valjda niko sem momaka u plavim kapicama nije verovao u čudo. I njihovog šefa, koji je u poslednjoj četvrtini u vodu poslao Branislava Mitrovića. Bio je to pun pogodak, jer se rezervni čuvar mreže Saviću revanširao s nekoliko sjajnih intervencija u bitnim trenucima. A, gde je siguran golman tu je jaka defanziva, iz nje se rađa staloženiji napad, a kada se mirno šutira onda se teško promašuje. Prvo za rezultatski priključak, pa za prvo izjednačenje na meču i na kraju za veliku pobedu, iz ruke iskusnog Slobodana Nikića.

Našem sidrašu je to bio jedan, ali finala vredan pogodak, isti učinak imali su Milan Aleksić i Živko Gocić, Miloš Ćuk i Filip Filipović bili su duplo ubojitiji, Stefan Mitrović najbolji poenter (3), ali su svi zajedno, s ostalim saigračima, napravili jedan od najvećih podviga u istoriji našeg vaterpola.

DEJAN SAVIĆ: Pokazali hrabrost

– Velika pobeda. Prebrodili smo stanje šoka i pokazali hrabrost, jer Srbija uvek ima šansu, pa čak i kada ovako gubi. Nismo padali, nismo srljali ni kada je bilo minus četiri, već smo tek tada počeli da igramo. Sada rasterećeni dočekujemo spektakl u finalu. Pozivam navijače da dođu u Budimpeštu.

STEFAN MITROVIĆ: Pobeda poplavljenima

-Ovo su mečevi opasni za srce. Nije fraza, stvarno je divno biti deo ovakve ekipe. Pobedu posvećujem porodici, ali i svim ljudima koji su izgubili sve u poplavama. Kada se držimo zajedno onda smo najjači. Voleli bismo da se još čuje Srbija u Mađarskoj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari