Dolaziće polivači, šuštaće na tebi svila, peva Zvonko Bogdan u svojoj nadaleko poznatoj vojvođanskoj baladi „Govori se da me varaš“, pevajući o vremenu kada su se „divojke“ na salašima u severnoj Bačkoj drugog dana Uskrsa, poznatog i kao Vodeni ponedeljak, zaista oblačile u svilu kako bi dočekale pomenute polivače.

Oni su, fijakerima sa nemirnim vrancima i čilašima, i muzikom, obilazili kuće u kojima ima potencijalnih udavača, i svoju naklonost iskazivali tako što su ih prskali – parfemima. Zauzvrat, momak je dobijao buketić zumbula, noseći ga ponosno na reveru prsluka, i bio počašćen kolačima, pićem i šarenim jajima. Devojke koje su imale mnogo udvarača ponekad su svoje svečano „ruvo“ morale izneti na sušenje, više naravno kako bi komšije videle nego zbog stvarne nužde. U to vreme, kada je običaj polivanja zaista nosio poruku o naklonosti i simpatijama, Vodeni ponedeljak je mladima bio daleko zanimljiviji od samog Uskrsa.

Poslednjih godina Vodeni ponedeljak i običaj polivanja, u stilu opšteg vraćanja tradiciji, postao je ponovo popularan, mada je u suštini izgubio svoj prvobitni smisao, budući da mladi danas ne moraju čekati Uskrs kako bi došli do svoje simpatije.

Zanimljivo je da predanje koje stoji iza ovog govori o biblijskom vremenu uskrsnuća Isusa Hrista, kada su žene koje su pronosile vest o tome bile polivana hladnom vodom kako bi se ućutkale. Ovako redefinisani Vodeni ponedeljak, sa parfemima umesto hladne vode, za sve učesnike je daleko prijatniji, ali i u skladu sa vremenom, mada ne i sa prvobitnim predanjem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari