Premijera predstave „Ban Bank“, koju po delu Jožefa Katone u Novosadskom pozorištu/Ujvideki sinhaz režira Andraš Urban, biće 25. novembra od 19 sati.

U predstavi igraju: Silvia Križan, Arpad Mesaroš, Emina Elor, Agota Ferenc, Terezia Figura, Gabriela Crnković, Aron Balaž, Atila Mađar, Daniel Husta, Daniel Gomboš, Zoltan Širmer, Atila Nemet i Gabor Pongo. Država ili ljubav, pitanje je sad? I zašto uvek strada ono lično, pojedinačno, privatno, najintimnije, samo su neka od pitanja koja se otvaraju ovom predstavom.

O čemu je „Ban Bank“? „Ban Bank“ Jožefa Katone, uz Madačevu „Čovekovu tragediju“, najznačajnije je delo mađarske dramske literature u 19. veku. To je istovremeno ljubavna priča puna spletki, zavođenja i ljubomore, ali i istorijska drama, ozbiljna kritika o privatnim i državnim dužnostima, pa i snažna propaganda protiv vladajućeg sistema stranaca iz austrijske vlasti.

Za vreme ratova za Svetu zemlju mađarski kralj Andrej II je na ratištu, umesto njega vlada njegova voljena žena Gertruda. Glavni lik, ban Bank, vraća se krišom sa svog puta gde u kraljevskom dvoru nalazi bahatu kraljicu koja sve deli sa svojim vitezovima. Njenom bratu jedina želja je da zavede Bankovu ženu, Melindu. Za to vreme, u podzemlju palate već je počela buna protiv vlasti. Naš heroj treba da reši probleme Banka, a i probleme bana – a lični moral i moral političara se suštinski razlikuju.

Komad je bio izveden nekoliko puta 1848. godine, ali je tek po izbijanju revolucije postao jedna o najznačajnijih drama na mađarskom jeziku. Za Katonina života delo se nije izvodilo zbog cenzure. Ferenc Erkel, između ostalog kompozitor mađarske himne, po ovom delu komponovao je svoju najslavniju romantičnu operu.

Reditelj Andraš Urban kaže: „Do sada sam se nekoliko puta bavio velikim delima srpske književnosti, „Koštanom“, „Banović Strahinjom“, „Sabirnim centrom“, a evo sada se skoro istim temama bavim, polemišem sa njima, iz, uslovno rečeno, drugog ugla. Sve je krenulo skoro iz šale, kao, ajde da se ja pozabavim jednim „svetim delom“ mađarske dramske literature koje se inače smatra pomalo demode, da ima dosta težak jezik, složen način priče… To je zapravo mađarski Hamlet, mada je priča mnogo ispolitizovanija od Šekspirove… I sve to bio je svakako jedan od motiva da ga radim… „Ban Bank“ je priča o sukobu ličnog identiteta sa funkcionalnim, državnim identitetom. Jer svi mi imamo neke funkcije unutar društva. Bavim se ovde odnosom prema ljubavi, otadžbini, državi…“

Dramaturga Kate Đarmati pak ističe: „Spletka, ustanak, državni udar, predznaci revolucije, nacionalna svest, pitanje zajedničkog života raznih naroda, razlika među društvenim klasama, nasilje vlasti nad običnim ljudima, tlačenje naroda, odgovornost pojedinca u interesu zajednice, postavljanje nacionalne svesti na prvo mesto, ustanak protiv tiranije, neizmerna bahatost vlasti i iskorišćavanje iste, definisanje odnosa prema otadžbini, teme su koje obrađuje „Ban Bank“. I naravno, tema ljubavi.

Delo je napisano 1819. Događaj koji delo obrađuje dešava se 1213, ali je moguće da su pitanja od pre 800 godina aktuelna i danas. Politička situacija je drugačija, situacija sa civilizacijom je drugačija, situacije u kulturi i u društvu su drugačije, privreda je drugačija, istorijske granice raznih zemalja su se promenile. Možemo slobodno reći da se sve promenilo. Kako je onda moguće da se svet koji je Katona opisao pre 195 godina, povodom jednog događaja od pre 800 godina, ipak nije promenio?“

Glumac Arpad Mesaroš ovako govori o svojoj ulozi: „Igram bana Banka, čoveka koji jako voli svoju domovinu, izuzetno je pošten, ima svoje principe, i kao takav – on u jednom trenutku postaje neko čija životna opredeljenja bivaju izigrana… U građenju lika, ne pomaže mi to što je to uvek, pa i danas, aktuelna priča. Da ga hoćemo prikazati kao još samo jednog političara i ubicu, onda bih imao problem, ali mi hoćemo da pokažemo čoveka u njemu, pokušavamo da otkrijemo ko može biti taj čovek koga će ljudi, zbog njegovog životnog angažmana, pratiti… Nekoga u koga bi narod mogao da se uzda, jer ako je i on isti kao i ostali, onda nema pobune… Nećemo da ga veličamo, nećemo da ga pokažemo jednoslojno, kao nekog idola, jer to nije dobro, svako ima svoje mane, niko nije samo dobar ili samo loš, ljudi su od nijansi. Čini mi se da smo sada na putu da nađemo te nijanse u tom čoveku, a to je glumcu najvažnije, da nađe te valere, tu ravnotežu lika. Razmišljao sam, da li ja imam neku takvu životnu vertikalu, uzora? Postoji takva figura, ima još takvih ljudi koje mogu da smatram uzorom, iako nažalost takvi ljudi nestaju kao kategorija iz naših života. Ban Bank je hrabar, odan otadžbini i ljubomoran – u najljudskijem smislu – i to su osobine koje određuju njegov život a koje meni kao smernice pomažu u građenju lika.“

Silvija Križan, koja glumi kraljicu Gertrudu, smatra: „Kako ja razumem Urbanovo čitanje ove istorijske drame, poenta je u tome da se ukaže da su sve političke intrige iste, da se u politici sve može, kako se čovek može uvući u koloplet okolnosti koje mogu da ga unište kao osobu, kako svaki, pa i najmanji trenutak nepažnje, vodi čoveka u propast ako se uhvati nekog političkog kola. Tu je sve nečisto i nečasno, nema niti jedne čestite osobe. Komad je napisano vrlo slojevito, lepo se vidi da ništa nije sveto… Ima u tekstu jedna vrlo zanimljiva i jako važna rečenica – Domovina mi je tamo gde mi je interes.“

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari