Privući pažnju američkih medija nije lako, sada tu pažnju imaju Donald Tramp i Islamska država, ali Ukrajina i Grčka više ne. Nedavna poseta premijera Srbije Aleksandra Vučića SAD u medijima u Njujorku i Vašingtonu nije pominjana – kaže za Danas Džon Lempi, profesor istorije na Univerzitetu Merilend. Lempi je poznavalac našeg regiona, autor knjiga „Balkan u Jugoistočnoj Evropi 1914-2014: Vek rata i tranzicije“ i „Jugoslavija kao istorija: Bila dvaput jedna zemlja“, čije je srpsko izdanje objavio Danas.

Povodom svoje posete SAD premijer Vučić izjavio je da je Srbija dramatično uvećala svoj ugled u Americi. Šta vi mislite?

– Interesovanje za Srbiju u medijima u Njujorku i Vašingtonu je krajnje ograničeno. Poslednje posete srpskog rukovodstva nisu pominjane, o njima nije izveštavano. O dostojanstvenom ponašanju srpskog premijera u Srebrenici jeste izveštavano, kao i o pomoći srpske javnosti izbeglicama. Inače, jedina skorašnja priča bio je veliki članak u Njujork tajmsu o štampi u Beogradu i Zagrebu koje su vikale na one s druge strane granice, koristeći ekstremistički jezik, i koristeći slike iz Drugog svetskog rata. U članku se ne kaže jasno ko je prvi počeo, ali prikazana je nepovoljna slika obe strane i – to je to. Međutim, čitava Jugoistočna Evropa u američkim medijima dobija malo prostora. Grčka kriza i sudbina – koja je privukla toliko interesovanje – sada izmiče pažnji američkih medija. Sada se prati izbeglička kriza, ali pišući o njoj američki mediji ne poklanjaju posebnu pažnju pojedinačnim zemljama, uz izuzetak Mađarske, koja je kritikovana u mnogo tekstova.



 

Ako izuzmemo (ne)zainteresovanost medija u SAD, koliko su posete srpskih zvaničnika važne?

– Mislim da posetama srpska strana sugeriše da nastavlja sa evrointegracijama, sa rešavanjem pitanja Kosova. Mislim da ovde treba da bude shvaćeno da je početno očekivanje u SAD – možda i u Evropi – bilo da će nova vlada učiniti napredak u ovim pitanjima, ali puno vremena je prošlo. Da će biti u stanju da izloži dva ključna poglavlja u pregovorima sa EU – 23 i 24 – i da će to biti prihvaćeno. Napredak ka EU je neophodan, pomoći će i dalji napredak u vezi s pitanjem Kosova, ali mislim da je ta tema ostala u prošlosti, što se tiče američke strane. Lično sam veoma saosećajan kada je reč o zabrinutosti Srbije zbog mogućnosti da Unesko dozvoli da se „desrbizuju“ manastiri i verske institucije na Kosovu. Mislim da bi američki istoričari tako nešto ocenili kao veliku sramotu i kao lažno predstavljanje. U isto vreme, to ne rešava ekonomske probleme na Kosovu i u Srbiji, gde vidim nove velike investicione projekte u nekretninama – Beograd na vodi i u izgradnji železničke pruge Beograd-Budimpešta. Ali to nisu investicioni projekti u proizvodnji i izvozu. Rekao bih da su to projekti koji podsećaju na investicione planove Donalda Trampa.

 „Vi ste najzaslužniji za uspostavljanje stabilnosti u regionu jugoistočne Evrope i ako Srbiji bude potrebna bilo kakva pomoć, pozovite me“, rekao je – prema saopštenju iz Predsedništva Srbije – predsednik Barak Obama predsedniku Tomislavu Nikoliću prilikom susreta na marginama nedavne sednice Generalne skupštine UN. Šta je poruka te izjave?

– Dalji napredak Srbije u rešavanju pitanja Kosova ima podršku američkog predsednika i Stejt departmenta – to se može tako shvatiti. To će svakako biti podržano. Iz američke perspektive, stabilno konačno rešenje doprineće stabilnosti regiona. To znači „samo tako nastavite, samo napred“.

 „Krajnje smo radosni i srećni što će biti više poseta među zvaničnicima…“, izjavio je prilikom susreta sa državnim sekretarom Džonom Kerijem u februaru u Vašingtonu šef diplomatije Srbije Ivica Dačić. Ima li razloga za oduševljenje?

– To govori o nadi da bi mogla postojati tesna saradnja. Postoji stari sentiment iz vremena Jugoslavije, kada su odnosi bili vrlo bliski. Kada je Jugoslavija bila socijalistička ali nesovjetska zemlja u hladnom ratu, ali to je iskušenje kojem treba odoleti. Napredak s Kosovom i pregovori s EU su oblasti koje će naići na pozitivan prijem i stvoriti osećaj nekog napretka. Mislim da sadašnja vlada želi da promoviše takvo osećanje. Ali, da budem iskren, kapacitet EU da pozitivno odgovori u ovom trenutku nije sasvim jasan.

Bajden je navodno pohvalio Vučića jer „nervira Ruse“. Da li je ta vrsta razmišljanja iskušenje kojem treba odoleti? 

– Da, to je to. Obamina administracija i državni sekretar Keri ne žele da nerviraju Ruse, već da se sa njima usklade upućujući im legitimnu zabrinutost povodom toga šta se zapravo bombarduje u Siriji. Uspostavljanje neke vrste konstruktivnih odnosa sa Rusijom je u središtu spoljne politike SAD. Nerviranje Rusa ili konfrontacija s Rusima nije politika sadašnje administracije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari