Dogodilo se ono što su gotovo svi očekivali – na predsedničkim izborima u najprostranijoj afričkoj državi Alžiru šef države u prethodnih 15 godina Akbelazis Buteflika dobio je i četvrti mandat da vodi naciju.

Predsednik Buteflika, kandidat Fronta za nacionalno oslobođenje (FLN), dobio je 81,53 odsto glasova, dok je za drugoplasiranog Alija Benflisa iz Okupljanja za društvo za slobodu, koji je bio premijer ranih dvehiljaditih, glasalo tek 12,18 odsto birača. Odziv je bio 51,7 odsto od oko 22 miliona registrovanih glasača.

Benflis, jedan od pet Buteflikinih protivkandidata, poručio je kako će osporiti rezultate i kritikovao je izbore za koje je kazao da ih je obeležila „masovna prevara“. Ministar unutrašnjih poslova Tajeb Belai, koji je saopštio rezultate izbora, ocenio je pak da su „birači glasali slobodno, u atmosferi koja je bila transparentna i neutralna“.

RATNI VETERAN

Buteflika je veteran alžirskog rata za nezavisnost od Francuske koji je okončan 1962, uz oko 1,5 miliona ljudskih žrtava u tadašnjoj naciji od devet miliona. Bio je ministar spoljnih poslova tokom 16 godina do 1979, ali se njegova karijera našla na silaznoj putanji posle smrti predsednika Haurija Bumediena. Otišao je u samonametnuti egzil 1981. u inostranstvu kako bi izbegao optužbe za korupciju koje su kasnije odbačene.

Vratio se u Alžir 1987. i na predsedničkim izborima 1999. pobedio kao nezavisni kandidat, neki kažu i uz podršku vojske. Bilo je to usred alžirske „tamne decenije“, borbe snaga bezbednosti protiv islamskih pobunjenika u kojoj je poginulo blizu 200.000 ljudi. Posle izbora obećao je da će okončati nasilje islamističkih pobunjenika, koje je počelo posle poništavanja rezultata parlamentarnih izbora iz 1992. Na njima je trebalo da pobedi Islamistička partija spasa (FIS).

Na osnovu Buteflikine inicijative „nacionalni ugovor“, koja je prerasla u nacionalno pomirenje, mir se vraćao u različite delove zemlje na 2,4 miliona kvadratnih kilometara, pošto je većina pobunjenika odlučila da položi oružje i integriše se u društvo. Takvo dostignuće je donelo Butefliki drugi mandat sa apsolutnom pobedom 2004. U Alžiru je 2009. promenjen Ustav, što mu je omogućilo učešće na izborima na kojima je dobio 90 odsto glasova.

Tokom predsednikovanja Buteflike sprovođeni su petogodišnji programi razvoja u infrastrukturi, stanogradnji i zapošljavanju. Bio je, takođe, aktivan i na međunarodnoj sceni, što je omogućilo Alžiru da se vrati u svetsku politiku posle godina izolacije.

Možda su izbori 2014. odlučeni početkom godine kada je premijer Abdelmalek Selal najavio da će se Buteflika ponovo kandidovati, mada se uveliko nalazio van središta javnosti pošto je doživeo manji moždani udar u proleće 2013. i nekoliko meseci bio na lečenju u Francuskoj. Buteflika, koji ima 77 godina, samo se dva puta oglasio tokom predizborne kampanje koja je počela sredinom marta. Upućeni smatraju da će Buteflika i njegov režim bezbedno ostati na vlasti i u godinama koje slede.

PROMENJENA SLIKA

U početnim mesecima Arapskog proleća neki analitičari su smatrali da bi režim u Alžiru mogao biti naredni koji će pasti. Ekonomska i politička situacija u Alžiru ih je podsećala na „toksičnu“ kombinaciju zbog koje su pali režimi u Tunisu i Egiptu – visoka stopa nezaposlenosti među mladima, dominacija jedne stranke, FNL još od 1962, kada je zemlja oslobođena od francuske kolonijalne vlasti, nedovoljno transparentan politički sistem…

Ankete koje je u protekle pre tri godine obavio Arab barometer, koji okuplja naučnike iz arapskog sveta i Sjedinjenih Američkih Država posredstvom univerziteta Mičigen i Prinston u SAD, pokazivale su da je u 2011. godini ekonomsku situaciju smatralo dobrom ili veoma dobrom 32 odsto Alžiraca, dok je osam odsto to kazalo za stanje demokratije i ljudskih prava. Mnogi Alžirci zalagali su se za radikalne promene, mada je samo 54 odsto njih smatralo da bi reforme trebalo da budu sprovedene postepeno, a ne sve odjednom.

Samo dve godine kasnije slika je bila potpuno drugačija. U istraživanju Arab barometra sprovedenom od marta do aprila 2013. zadovoljstvo ekonomskom situacijom je dramatično povećano na 66 odsto ispitanika, a 32 odsto njih ocenilo je da je stanje demokratije i ljudskih prava dobro ili veoma dobro. U 2013. je više od tri četvrtine Alžiraca želelo postepeno sprovođenje reformi, što je predstavljalo povećanje od 24 odsto u odnosu na 2011. godinu

Prva tačka oko koje se slažu posmatrači alžirskih prilika glasi da je vlast sprovela umerene korake posle Arapskog proleća kako bi rešila neke od problema sa kojima su suočeni obični građani. Početkom 2011. režim je podigao plate u javnom sektoru za 34 odsto i povećao subvencije za osnovne namirnice. Takođe, ukinut je dugovečni zakon o vanrednom stanju, koji je bio na snazi od pobune islamskih ekstremista 1991, a sproveden je i set umerenih reformi, uključujući nove zakone za regulisanje medija i rada političkih partija.

Drugo, vlasti su procesuirale nekoliko slučajeva korupcije u koje su bili umešani visoki zvaničnici, uključujući onaj protiv bivšeg ministra energetike, Čakiba Kelela. Ta kampanja čini se da je dala planirani rezultat. U poređenju sa 2011, dve godine kasnije je samo 78 odsto ispitanih reklo da korupcija predstavlja problem u Vladi, dok je 52 odsto izjavilo da vlada preduzima ozbiljne korake da je eliminiše, naveo je Arab Barometer.

Što je možda još važnije, Alžirci su pratili posledice dramatičnih promena u Tunisu i Egiptu posle revolucija u tim zemljama. Politička nestabilnost u obema državama doprinela je ekonomskom padu a povećan je broj slučajeva političkog nasilja i terorističkih aktivnosti. Politička stabilnost u Alžiru je, pak, doprinela sporom ali stabilnom ekonomskom rastu, a režimska kampanja protiv radikalnih grupa bila je u velikoj meri uspešna. Zbog toga većina Alžiraca sada želi da izbegne radikalne promene koje je donelo Arapsko proleće.

ČESTITKE IZ SVETA

Na dan izbora je veliki broj Alžiraca, naročito mladih, ostao kod kuće, kao što je slučaj tokom parlamentarnih izbora 2012. i predsedničkih 2009. godine. Nezadovoljstvo vlašću i situacijom u zemlji i dalje postoji. Ipak, čini se da je intenzivirano osećanje da je postojeći sistem bolji u odnosu na moguće alternative.

Kao da su Buteflikinu pobedu sa olakšanjem dočekali i u velikom delu međunarodne zajednice, jer su mu brzo čestitali iz Londona, Moskve i Pekinga. Mesec dana pred izbore u Alžiru se sa predsednikom sreo i američki državni sekretar Džon Keri, što je opozicija doživela kao „mešanje u unutrašnje stvari“ te države.

S obzirom na ulogu „pivota“ u Severnoj Africi i području Sahela, Alžir sa svojim snažnim oružanim snagama se doživljava kao veoma bitan za bezbednost regiona u kome deluju frakcije islamskih ekstremista po uzoru na Al Kaidu. Moguće je, takođe, da će se usled tenzija zapadnih zemalja sa Rusijom oko Ukrajine Evropa ubuduće više oslanjati na alžirski zemni gas i naftu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari