Surova realnost poslednjih godina stvorila je izazove bez presedana za Nemačku i njenu spoljnu politiku. Kriza u Ukrajini se otela kontroli, s obzirom na aneksiju Krima nakon vojne eskalacije u regionu Donbasa na istoku zemlje, što je dovelo u pitanje evropski poredak nastao nakon 1945. A iako mere dogovorene u Minsku ranije ovog meseca nude priliku za ulazak u politički proces, druge krize, na primer epidemija ebole u Zapadnoj Africi i napredovanje ISIS-a, predstavljaju nove hitne izazove.

Da li Nemačka treba da preuzme veću odgovornost za napore da se reše takva pitanja je pitanje o kojem se vodi žestoka debata i u zemlji i van nje. Tokom jednogodišnjeg „Pregleda 2014“ stručnjaci, zvaničnici i šira javnost diskutovali su o izazovima, prioritetima i instrumentima nemačke spoljne politike, te su pokušali da definišu ulogu Nemačke u svetu. Naposletku, rezultati su uvek konkretni. U nekim područjima smo bili uspešni tokom prethodnih godinu dana, u drugima možemo i želimo bolje.

 Široko je rasprostranjeno poštovanje Nemačke zbog njene posvećenosti promovisanju mirnog rešenja za konflikt, vladavine prava i održivog ekonomskog modela. Ipak, iz Pregleda se jasno vidi da naši partneri očekuju aktivniju i čak čvršću spoljnu politiku Nemačke u budućnosti. Očekivanja su velika, možda ponekad prevelika. Zato je na narodu Nemačke da odgovara na teška pitanja: Šta je vaš interes? Dokle seže naša nadležnost? Ukratko, šta je „DNK“ nemačke spoljne politike?

 Glavni principi nemačke spoljne politike – blisko partnerstvo s Francuskom u okviru ujedinjene Evrope i jako transatlantsko savezništvo kada je reč i o bezbednosnoj i o ekonomskoj saradnji – odoleli su zubu vremena i biće i dalje stub našeg pristupa. Ali sada moramo da se uhvatimo u koštac s tri ključna izazova – upravljanje krizom, promena globalnog poretka i naše pozicije u Evropi.

 Za one koji ne znaju, moramo da se suočimo s činjenicom da su zbog globalizacije, krize postale pravilo, a ne izuzetak. Iako globalizacija i digitalizacija dovode do brzog ekonomskog rasta, one takođe vrše pritisak na vlade širom sveta da ispunjavaju sve veća očekivanja građana, čak i ako kao nikada do sada ograničavaju sposobnost vlada da deluju.

 U našem globalizovanom svetu mnogo ljudi oseća sve veću želju za jasnim odgovorima i vremenski neograničenom validnošću kakve nudi pošteni i jednostavni identiteti. Kada ti identiteti poprime oblik nacionalizma ili strogo definisanih verskih ili etničkih kategorija, posledica je previše često brutalna i bezgranična sila koja je ili u formi terorizma ili u formi građanskog rata.  

 Kada je reč o suočavanju s krizama, nemačka spoljna politika mora da učvrsti svoj fokus na pomirenju, posredovanju i prevenciji ili rizikuje da joj ne preostane ništa drugo, osim da ugrozi kontrolu. Nemačka je voljna da globalno učini više u tom domenu. Želimo da delujemo blagovremenije, odlučnije i u okviru sadržajnijeg pristupa, ne samo kada kriza postane hronična, već i da stavljamo akcenat na sprečavanje konflikta i na postkonfliktni menadžment. To zahteva da naoštrimo svoje alate i napravimo nove u rasponu od mehanizama za rana upozorenja do unapređenja načina za međunarodnu saradnju.

 Razmotrićemo kako možemo značajnije da pomognemo UN kada je reč o očuvanju i uspostavljanju mira. Moramo da se uhvatimo u koštac pomoću uzdržanosti i mudrosti, a ne automatskim „ne“ s teškim pitanjem da li su vojna sredstva neophodna za očuvanje političkih rešenja. Ne znamo kada i gde će izbiti sledeća kriza, ali znamo da hoće i da za to moramo da budemo bolje pripremljeni.

 Ali spoljna politika ne može isključivo da bude usredsređena na krize. Ona mora da se pripremi i za buduće scenarije. A pošto je Nemačka povezana sa ostatkom sveta što je slučaj samo s nekolicinom zemalja, posvećenost pravičnom, miroljubivom i otpornom međunarodnom poretku predstavlja suštinski interes naše spoljne politike. To podrazumeva prilagođavanje dugoročnim promenama u  parametrima postojećeg poretka – promenama koje je prvenstveno uzrokovao brz uspon Kine.

 Kako se tektonske ploče svetske politike menjaju, Nemačka mora da bude preciznija kada definiše sopstvene doprinose održanju postojećih struktura međunarodnog poretka i uspostavljanju novih. Moramo podrobnije da razmislimo o načinima za očuvanje vrednih javnih dobara – mora, prostora i interneta. 

 Kao rezultat toga, moramo da uspostavimo ispravnu ravnotežu između učvršćivanja neophodnih struktura i organizacija poput UN i uspostavljanja novih normi i institucionalnih sredstava za minimiziranje dugoročnih rizika. Ključni izazov jeste uspostavljanje proaktivne spoljne politike koja ulaže u red, međunarodne institucije i jačanje međunarodnog prava. 

 Ali i novi izazovi zahtevaju nove odgovore. Naposletku, moramo da sprečimo stratešku dilemu u kojoj se Nemačka oseća prisiljenom da bira između konkurentnosti u globalizovanom svetu i evropskih integracija. Evropa treba da profitira od snage Nemačke, kao što mi profitiramo od snage Evrope. Kao evropska najveća ekonomija moramo da investiramo u integracije. To je izvor naše snage.

 Istovremeno, moramo da odolimo iskušenjima koje donosi trenutni ugled Nemačke. SAD, Rusija i Kina Nemačkoj nude priviilegovano partnerstvo na prilično različite načine. Ali, iako želimo da održimo i osnažimo bilateralne veze s važnim partnerskim zemljama, kada je reč o oblikovanju globalnog razvoja, Nemačka može da efikasno da deluje samo u okviru čvrstog evropskog okvira.  

 Nema razloga da ustuknemo pred ovim izazovima. Čak pod pritiscima globalizovanog sveta demokratski sistemi koji podržavaju vladavinu prava otporniji su od neliberalnih režima koji mnogi, uključujući pojedine u Evropi, danas hvale. Ali to ne znači da možemo da ublažimo svaku krizu preventivnim delovanjem ili pametnom intervencijom. Više nego ikada do sada razumevanje ograničenja nečijih kapaciteta je suštinski deo održive spoljne politike.

 To ne znači prihvatanje moralnog relativizma. Naša spoljna politika mora da zadrži svoj optimizam i sposobnost da odgovorno deluje. Ipak, čvrsto držanje moralnih principa mora da ide ruku pod ruku sa realnom procenom ograničenja. Globalna unutrašnja povezanost Nemačke, koja je dugo od izuzetnog značaja za naš prosperitet i bezbednost ne dozvoljava nam da se pretvaramo da smo ili ostrvo ili svetska istorijska sila.

 U okviru svake efikasne strategije za 21. vek, spoljna politika mora istovremeno da se fokusira na sprečavanju krize i diplomatiju i da unapređuje napore koji podržavaju transformaciju. Kada je reč o Nemačkoj, svi ti ciljevi moraju da se ostvaruju u okviru jake i integrisane Evropske unije u kojoj preuzimamo odgovornosti za globalni mir i bezbednost. Nemačka ima mnogo toga da ponudi svetu, a mi ćemo to i učiniti samouvereno i skrušeno.

Autor je šef nemačke diplomatije



Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari