Najveći od svih poduhvata, pisao je Nikolo Makijaveli, jeste osnivanje napredne i slobodne države. Ima mišljenja da je takav uzor u savremenom svetu Singapur, a da je za to zaslužan njegov osnivački „otac“ Li Kvan Ju, državnik koji je u nedelju umro u 92. godini.

Li, koji je zvanje advokata stekao na Kembridžu, posle Drugog svetskog rata, bio je suosnivač Narodne partije akcije (PAP), koja je došla na vlast 1959. Tada je i Li postao premijer lokalne administracije kojoj je kolonijalna sila Velika Britanija postepeno predavala ovlašćenja. Posle odvajanja Singapura od Malezije 1965, Li je postao prvi premijer nezavisne države, položaj na kome je ostao 31 godinu, do 1990.

Li se tada odrekao mesta premijera u korist svog zamenika Goh Čok Tonga, ali je ostao u vladi kao „viši ministar“, što je savetodavna funkcija stvorena za njega. Goh je 2004. ustupio premijersko mesto Lijevom starijem sinu Li Hsien Lungu, ali je tata i dalje bio u vladi, sada kao „ministar mentor“. Li je vladu konačno napustio 2011, ali je do kraja života ostao poslanik.

Li se smatra zaslužnim za preobražaj Singapura od uspavane tropske luke u užurban finansijski centar i jednu od najbogatijih zemalja na svetu, mereno ukupnim domaćim proizvodom (BDP) po glavi stanovnika. Prema zvaničnim statistikama Singapura, per capita BDP te zemlje je 1960. iznosio samo 428 dolara, ali je pod Lijevom administracijom brzo rastao i 1989. premašio 10.000 dolara. Danas su građani države koja će u 2015. proslaviti 50 godina postojanja bogatiji nego mnoge stare industrijalizovane zemlje. Dohodak po stanovniku u Singapuru u 2014. bio je 56.000 dolara, osmi po veličini u svetu.

Trgovina je bila glavni pokretač singapurske privrede. Zahvaljujući Lijevim decenijskim politikama podsticanja trgovine i izgradnji lučkih postrojenja početkom šezdesetih, država od 5,6 miliona stanovnika na površini od 716 kvadratnih kilometara je postala jedno od globalnih čvorišta trgovinske razmene.

Li i njegovi saradnici su stvarali Singapur pomoću snažne, prožimajuće uloge države i male „doze strpljenja“ za političke i druge disidente. Neki kritičari iz razvijenog sveta Lijev autokratski stil vladavine nazivaju razvojnom diktaturom. Li, poznat po britkom jeziku, odgovarao je kako u zemlji bez sirovina u koju je čak i voda uvožena, te sa susedima koji nisu bili naklonjeni, Singapuru trebaju doktori, inženjeri, učitelji i advokati i da nema mesta hirovima. „Poezija je luksuz koji ne možemo sebi da priuštimo. Ono što je za učenike važno nije literatura, već filozofija života“, govorio je Li.

Oni u Aziji koji su rasli u tzv. konfučijanskom pojasu (Kina, Tajvan, Korejsko poluostrvo), a naročito pripadnici starije generacije uveliko su razmišljali kao Li i cenili njegove principe. Jedan od osnovnih vladajućih koncepata za koje se Li zalagao je zakonodavstvo, kome je pridavao veliku važnost. Verovao je da zakonodavstvo obezbeđuje osnovni okvir socijalnoj stabilnosti i razvoju.

Smatrao je da zakon treba da poštuje ljudska prava i da sprečava zloupotrebu vlasti, koja može da dovede do raspada socijalnog poretka.

Dalji princip je bilo podsticanje ekonomskog rasta, zbog čega je Li ohrabrivao inovacije i otvaranje prema spoljnom svetu.

U Aziji smatraju Lija mnogo većim od prvog premijera Singapura, jednim od najuticajnijih državnika na najmnogoljudnijem kontinentu. Posebno priznanje mu odaju zbog diplomatskog pragmatizma u situacijama kada je Singapur trebalo da manevriše između velikih sila, kao i zbog inspirisanja reformi u Pekingu i otvaranja Kine, iz koje su poticali njegovi preci.

Lijeva vrsta upravljanja u kojoj je jedna politička partija kadrovika na vlasti više od pola veka, funkcionisala je jer je učinila Singapurce veoma bogatim. No, ekonomisti upozoravaju da Singapur ne može više da očekuje visoke stope rasta. Autoritarna vlada je stvorila armiju postojanih, produktivnih radnika koji su održavali sektor proizvodnje. No danas je Singapuru potrebna stručnost u finansijama, uslugama i drugim specijalizovanim sektorima. Za sledeću fazu rasta su potrebni inicijativa i kreativnost pojedinaca.

Lijev sin, sadašnji premijer Li Hsijen Lung je već počeo neke promene. No, stalno će ga pratiti očeva poruka iz 1988. da je Singapur njegovo životno delo. „Makar iz bolesničke postelje, čak i kada me budu polagali u grob, a ja primetim da nešto što ide u lošem pravcu, ustaću da upozorim Singapurce,“ kazao je tada Li.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari