Nadam se da će moja poseta Beogradu dati novi impuls u poljsko-srpskim odnosima, naročito na parlamentarnom nivou. Poseta ima zvaničan karakter, ali želimo takođe da sa Poljacima koji žive u Srbiji obeležimo Svetski dan Poljaka i poljske dijaspore. Naime, Senat – gornji dom poljskog parlamenta – vodi brigu o Poljacima koji žive van granica domovine.

Poseta Beogradu je prilika da se vlastima Srbije zahvalimo za stvaranje dobrih uslova za razvoj poljske manjine – kaže u razgovoru za Danas Bogdan Borusevič, predsednik Senata Poljske i jedan od lidera opozicije u vreme socijalizma. Borusevič je juče doputovao u dvodnevnu posetu Beogradu.

Bili ste među najznačajnijim opozicionarima koji su predvodili pokret za obaranje komunizma u Poljskoj. Da li današnja Poljska odgovara idealima za koje ste se zalagali u vreme Gvozdene zavese?

– Poljska je poslednjih 25 godina demokratska zemlja, zemlja vladavine prava. Član smo NATO i Evropske unije. To nam pruža bezbednost i stabilizaciju. Da nismo u određenom trenutku odlučili da pristupimo tim strukturama, ne bismo mogli građanima da damo garancije slobode i demokratije. Poljska se ekonomski brzo razvija, uprkos finansijskoj krizi koja je pogodila mnogo zemalja, pa i one koje su članice EU. Sve vreme beležimo privredni rast. Ove godine će se bruto nacionalni proizvod povećati za oko tri – 3,2 odsto. Prošle godine porastao je za oko 2,3 odsto. Po dohotku po glavi stanovnika polako sustižemo „stare“ članove EU. Popravlja se životni standard Poljaka. Jednom rečju, dobro smo iskoristili vreme koje nam je istorija dala.

Poznato je da je uspehu demokratskih promena u Poljskoj u velikoj meri doprinela Rimokatolička crkva. Kakav je danas uticaj crkve na društvo i politiku u Poljskoj?

– Crkva ima uticaj na društvo, ali ne dominira. Crkva ne vlada. Državom vlada partija ili koalicija političkih partija nakon pobede na parlamentarnim izborima. Ima i političkih grupacija koje koriste crkvu za svoje političke ciljeve. Ali, takođe, deo crkve koristi pojedine političke stranke kako bi došao do što bolje pozicije u društvu. Ipak, Poljska je sekularna država. Svetovna vlast je odvojena od crkvene vlasti. Tako je određeno ustavom. Kada je reč o ulozi crkve u borbi s prethodnim sistemom, sveštenici koji su se zajedno sa nama zalagali za promene predstavljali su manjinu, deo je sarađivao s vlastima, dok se većina sveštenstva ponašala neutralno, trudila se da se ne angažuje po pitanju političke borbe koja bi stvorila nekakvu opasnost po interese crkve.

Kada su Poljska i još devet država 2004. postale članice EU, evropski projekat bio je u punom zamahu, ekonomija je bila stabilnija, institucionalna kriza EU tek se nazirala. Da li zemlje, poput Srbije, koje danas nastoje da se pridruže, mogu da očekuju da će „profitirati“ poput država koje su u klub ušle pre deset godina?

– Ulazak u Evropsku uniju ne predstavlja samo članstvo u klubu bogatih država, što je u vezi sa ogromnom socijalnom sferom. Države Evropske unije proizvode četvrtinu prihoda na svetu, a iznos u visini polovine svetskih izdataka namenjuju socijalnoj zaštiti, između ostalog i borbi protiv nezaposlenosti. Nesumnjivo ljudi u Evropi žive mnogo bolje nego bilo gde drugde. Neki smatraju da je država previše zaštitnička. EU nije samo finansijska podrška, već i pravne norme koje stoje na straži demokratske države, transparentnosti finansija. U EU se veoma teško poslovi obavljaju „ispod stola“. Korupcija naravno postoji, mnogo je, međutim, manja nego drugde. Važi princip razdvajanja politike i biznisa. Dakle, ulazak u EU nije samo finansijska dobit, već i vladavina prava, demokratija. To se takođe odnosi na zaštitu manjina, to jest onih koji su slabiji. Članstvo pruža bezbednost i stabilizaciju. U EU nije lako ući, ali se isplati.

Populističke i nacionalističke partije širom EU, prema anketama, trebalo bi da ostvare dobar rezultat na predstojećim izborima za Evropski parlament. Neke od njih, suprotno mejnstrim politici u EU, podržavaju politiku Vladimira Putina. Šta bi uspeh ovih partija mogao da promeni u EU?

– U Poljskoj nema partija koje bi podržavale Putinovu politiku. Sve stranke, od levog do desnog krila, negativno ocenjuju politiku koju vodi predsednik Rusije. Partija krajnje desnice, kao što je Nacionalni front u Francuskoj, funkcioniše u drugačijem geografskom i istorijskom kontekstu. Populističke i desničarske partije će najverovatnije steći brojniju zastupljenost u Evropskom parlamentu. Na majske izbore one izlaze vođene sloganom rasturanja ili likvidacije Evropske unije. Verujem, ipak, da se izabrani s tih lista neće libiti da podignu evroposlaničke dnevnice. To su dvostruki standardi. Nemam bojazni kad je reč o prisustvu tih partija u Evropskom parlamentu, jer će one i dalje biti marginalne, a kao drugo, učestvovanje u radu parlamenta promeniće njihove radikalne stavove o mnogim pitanjima.

Koliko se Poljska zbog krize u Ukrajini oseća ugroženom, s obzirom na istorijska iskustva?

– Poljska se ne oseća direktno ugrožena. Poljska ima jaku poziciju u Evropskoj uniji i u NATO. Ima snažnu vojsku. Mi smo etnički homogena država, teško se kod nas može naći neka manjina koja se služi ruskim jezikom. Imajući to u vidu, nema direktnih pretnji od strane Rusije. Zabrinuti smo, međutim, zbog agresije Rusije na Ukrajinu, budući da bi podela te države prouzrokovala pogoršanje našeg strateškog položaja. Rusija, koja se graniči s Poljskom, teži da stvori imperiju. Odgovor na delovanja Rusije biće razmeštanje američkih vojnih snaga na teritoriji Poljske. Povećaćemo i izdatke za vojsku. Slično će postupiti i, na primer, Švedska. Premijer te države predlaže ulazak u NATO. Stopama Švedske može poći i Finska.

Prilikom posete poljskog premijera Donalda Tuska Beogradu juna 2013. istaknuta je podrška Varšave evropskim aspiracijama Srbije, spremnost dve strane za unapređenje ekonomske saradnje, potpisan je sporazum o odbrambenoj saradnji. Da li je u međuvremenu bilo pomaka u odnosima dve zemlje?

– Ti odnosi su bili dobri, a jesu i sada. Potiču iz vremena kada je na političkoj karti Evrope bila Jugoslavija, iako su tada određenu ulogu imala i ideološka pitanja. Danas su ona nestala. Poljska podržava Srbiju u njenim nastojanjima da se pridruži Evropskoj uniji. Nakon raspada Jugoslavije, posle tih strašnih ratova koji su ljudima doneli patnje, jedina mogućnost pomirenja naroda Zapadnog Balkana i novih država jeste ujedinjena Evropa. Veoma je dobro to što kako prethodne, tako i sadašnje vlasti Srbije, koje potiču iz različitih političkih stranaka, konsekventno vode Srbiju u EU. Ona daje mogućnost ponovne integracije Balkana, jer balkanske države ipak moraju međusobno da sarađuju. Srbija će, pre nego što postane član EU, morati da ispuni mnoge uslove, da se, ako ništa drugo, ne bi dešavalo ono što se dešava u Bugarskoj. Jedan od njih je implementacija instrumenata za borbu protiv korupcije, pridržavanje zakona i nezavisnost sudova, funkcionisanja pravosuđa. Ova su pitanja bitna za svakog građanina.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari