Talibani su 16. decembra izveli napad na školu u Pešavaru i ubili 132 dece i devetoro odraslih. Osam terorista odevenih u vojne uniforme uspeli su da upadnu u jako obezbeđenu školu i otvore vatru na đake i školsko osoblje. Nekoliko sati pakistanski vojni komandosi vodili su borbu sa talibanima pre nego što je ubijen glavni napadač.


Napad na vojnu školu bio je pojedinačno najsmrtonosniji napad u talibanskoj istoriji. Pitanje koje se postavlja jeste da li će ovo biti prekretnica u odnosima Pakistana sa ovom grupom. Pakistanska vojska je vrlo poštovana i uticajna institucija. Napadom na decu iz vojnih porodica, talibani su dramatično povećali verovatnoću da će Pakistan odlučno krenuti u obračun sa njima.

Ovo bi moglo, naravno, da potraje. Odluka pakistanskog suda da uz kauciju pusti iz zatvora Zaki ur Rehman Lakvija, okrivljenog da je organizator terorističkog napada u Mumbaiju 2008. kada je ubijeno 166 osoba, samo naglašava izazove koji stoje pred institucijama pakistanske vlade.

Pakistan ima komplikovane odnose sa talibanima. Obaveštajna služba imala je udela u formiranju grupe i njen uspon na vlast u Avganistanu. Mnogi u međunarodnoj zajednici sumnjaju da neki u pakistanskoj vojsci i njenoj špijunskoj mreži i dalje podržavaju talibane, uprkos tome što su se još 2001. priključili „ratu protiv terorizma“ Džorža Buša.

Tri važna skorija događaja izmenila su sredinu u kojoj islamski ekstremisti deluju u Pakistanu. Za početak, novembra 2013, premijer Navaz Šarif imenovao je generala Rahela Šarifa za šefa Generalštaba pakistanske vojske. Šarif islamski ekstremizam vidi kao egzistencijalnu pretnju koju treba poraziti.

Kada sam razgovarao sa generalom tokom njegove prošlomesečne posete Vašingtonu saznao sam da je za njega islamistički ekstremizam na vrhu spiska problema sa kojima zemlja mora da se suoči, ispred posrnule pakistanske ekonomije i nezrelog političkog sistema. Pakistan, kako kaže, ima snage, a i političke volje da krene u odlučujuću borbu protiv terorizma.

Pakistanska vojska u junu je pokrenula operaciju Zarb e Azb, da bi eliminisala skloništa terorista i sigurne zone u Severnom Vaziristanu, jednoj od plemenskih oblasti duž graničnog regiona sa Avganistanom. Za Šarifa ova ofanziva je samo početak sveopštih napora koji će za izvesno vreme doneti rezultate. „Biće teškoća na ovom putu, a tri od njih smo već iskusili“, kazao mi je Šarif. Napad na Pešavar je četvrta teškoća.

Drugi ključni događaj jeste izbor predsednika Ašrafa Ganija u Avganistanu. Kao bivši visoki zvaničnik Svetske banke Gani je zainteresovan ne samo da pronađe trajno rešenje problema islamističkog ekstremizma, već i da postavi zemlju na put održivog ekonomskog razvoja. Štaviše, Gani je ubeđen da mu je potrebna pakistanska podrška na oba fronta.

Jedan od prvih poteza Pakistana nakon napada u Pešavaru bio je da se okrenu Ganijevoj vladi i osiguraju da avganistanske vlasti blokiraju beg onih koji su umešani u napad. Šarif je posetio Ganija u Kabulu samo nekoliko sati nakon napada, i čak dok je trajala opsada škole pakistanska vojska pokrenula je vazdušne udare na utočišta terorista duž granice.

Treći događaj jeste iznenadan uspon Islamske države u Iraku i Siriji. Brutalnosti ove grupe nisu toliko izraz verskih uverenja koliko plemenskih tradicija koje imaju tokom vekova u obliku uske fanatične interpretacije islama. Ovo je izvor većine nevolja u Avganistanu i Pakistanu. Dovođenje plemenskog sistema i njegovih običaja pod vladavinu prava će biti važna komponenta u naporima da se okonča teror u obe zemlje.

Granica na kojoj je odvija operacija Zarb e Azb naglašava ova tri događaja. Do danas, Avganistan nije priznao Liniju Durand – koju je povukao britanski diplomata 1983. i čime je Avganistanu nametnuta indijska vladavina – kao formalnu granicu sa Pakistanom. Avganistan je jedina država koja se protivila ulasku Pakistana u UN kada je država stekla nezavisnost od britanske vladavine 1947, što doprinosi bilateralnim tenzijama koje traju gotovo 70 godina.

Linija Durand polovi teritoriju nekoliko paštunskih plemena, uključujući i Mehsude i Hakanise. Obe grupe imaju za cilj da zamene vlade svojih zemalja islamskim kalifatom, na osnovu onoga što tumače kao načelo islama.

Danas, dve zemlje imaju priliku da poprave odnose i udruže snage da bi obuzdali islamske ekstremiste sa obe strane granice. Ovonedeljni masakr u Pešavaru mogao bi da bude prekretnica.

Autor je bivši ministar finansija Pakistana i potpredsednik Svetske banke. Šef je Instituta za javnu politiku u Lahoru

Copyright: Project Syndicate, 2014. www.project-syndicate.org

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari