Iako su pregovori u Dejtonu predstavljali preduslov za mir u Bosni, Ričard Holbruk je prilikom tog procesa koristio metode zastrašivanja, što pokušava i sada u Avganistanu. Onaj ko primeni takvu taktiku dobija doživotne neprijatelje budući da su Avganistanci, poput ljudi na Balkanu, veoma ponosni.

Jasno je da je Vašington pogrešio kada je imenovao Holbruka za specijalnog izaslanika, jer on koči unapređenje odnosa između avganistanskih vlasti i međunarodne zajednice – naglašava u razgovoru za Danas Kaj Eide, norveški diplomata i bivši specijalni izaslanik Ujedinjenih nacija u Avganistanu.

Naš sagovornik, takođe, kaže da je lično pokušao da podstakne zvaničnike SAD da smene Holbruka ali da nije uspeo.

– Šteta je što je Holbruk, koji se umešao u izborni proces u Avganistanu i koji pokušava da kinji građane te države ostao na funkciji – smatra Eide.

Kako ocenjujete trenutnu situaciju u Avganistanu?

– Jasno je da ni NATO ni talibani ne mogu da pobede. Dalja eskalacija vojnih aktivnosti predstavlja pogrešan put i smatram da je politički dijalog s pobunjenicima jedino rešenje. Za početak treba proglasiti privremeni prekid vatre u pojedinim područjima jer su ofanzive poput one sprovedene u Helmandu pokazale da postojeća strategija, koja je gotovo potpuno militarizovana, nije delotvorna. Dakle, bez primene drukčijih metoda neće biti ostvaren uspeh.

Tvrdite da Zapad podriva uticaj predsednika Avganistana Hamida Karzaija.

– Ne poznajem dobro Karzaija, ali svestan sam njegovih mana. Ipak, međunarodna zajednica mu nije ukazala dovoljno poštovanja, a želi ga za strateškog partnera. Ukoliko želimo da mirovni proces uspe, moramo da pokažemo da imamo poverenje u predsednika Avganistana. Ako Karzai nije onakav državnik kakvog želimo, Zapad snosi mnogo krivice za to. Takođe, u svojoj knjizi Borba za dobijanje moći u Avganistanu navodim da je međunarodna zajednica proteklih godina mnogo novca potrošila na jug i istok, gde traju sukobi, umesto da pomogne delovima države koji su stabilni i gde ima nalazišta gvožđa, bakra i plemenitih metala, što bi pokrenulo ekonomiju i omogućilo stvaranje civilnih institucija.

Da li podržavate program integracije talibana „pokajnika“ u avganistansko društvo?

– To nije rešenje, već može da predstavlja samo deo strategije. Reč je o „kupovini lojalnosti“ talibanskih boraca, što se ne može učiniti. Dakle, taktika je prilično naivna i Holbruk koji tvrdi da će na taj način biti preokrenut „tok igre“ nije u pravu. Treba pričati s Avganistancima koji su zaista uticajni, a to su vođe talibana umesto pokušaja da se pridobiju lokalni komandanti ili vojnici. Mislim da je takav stav zastupa i Vlada u Kabulu.

Da li je u pravu predsednik SAD kada tvrdi da koalicione snage u Avganistanu konačno imaju priliku da poraze pobunjenike i da Rusija treba da pomogne Alijansi prilikom ostvarenja cilja?

– Postoji konfuzija među američkim zvaničnicima kada je reč o koracima koje treba preduzeti u Avganistanu. Ako Obamina administracija i dalje bude insistirala na primeni sile moguće je uspostavljanje kratkotrajnog mira, ali kada se snage NATO povuku zavladaće haos. Stoga, pozitivno je angažovanje Rusa jer oni bolje poimaju situaciju u Avganistanu od SAD, a ključ za uspeh predstavljalo bi i slušanje „glasa“ avganistanskog naroda.

Očekujete li prenos nadležnosti u ruke avganistanskih snaga do 2014. i da li će povlačenje američkih trupa početi u leto 2011, kako planira administracija u Vašingtonu?

– Dobro je imati vremenski okvir, ali prenos nadležnosti je veoma zahtevan zadatak. Pripadnici policije u Avganistanu su uglavnom nepismeni, njihova obuka kratko traje i nemaju oružje i opremu. Preduslov za ostvarenje cilja predstavlja i pokretanje političkog dijaloga s talibanima. Dakle, postoji mogućnost promene plana. Kada je reč o povlačenju američkih vojnika, mislim da je određivanje roka predstavljalo pogrešan korak, jer je učinilo Vladu Avganistana nervoznom, a talibane samouverenim.

Irak u boljem položaju

Kaj Eide ocenjuje da se „recepti“ primenjeni za prevazilaženje konflikta u Iraku ne mogu „kopirati“ u Avganistanu. Kao argument za takav stav navodi da je situacija u Avganistanu mnogo komplikovanija.

– Iako nisam bio u Iraku, jasno je da je ta država u boljem položaju jer ima više prirodnih resursa, tradiciju civilnih institucija, a njeno stanovništvo je školovano. S druge strane, ne smemo da zaboravimo da je 80 odsto Avganistanaca nepismeno, da plate lokalnih zvaničnika često ne prevazilaze 80 dolara i da ne postoje razvijeni organi uprave – naglašava Eide.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari