Razdragani članovi u sedištu Hrvatske demokratske zajednice tiho su skandirali “Jakove, Jakove”, a suprug upravo izabrane predsednice Hrvatske nije se, slava bogu, odazvao. Ali zato Tomislav Karamarko, šef te stranke, i Zoran Milanović, premijer Hrvatske, jesu.


Kolinda Grabar Kitarović je prva žena predsednik samostalne Hrvatske, ali i nastavljač tradicije jakih žena u hrvatskoj politici. Već je slavljenička postizborna noć pokazala u kojim će se (muškim) koordinatama kretati njena borba za moć, koja bar po definiciji predsedničkih nadležnosti nema izgleda da naraste do uticaja jedne Savke Dabčević Kučar ili Milke Planinc. U nedelju na zagrebačkom Markovom trgu Kolinda Grabar Kitarović će zakletvu položiti pred još jednom ženom, predsednicom Ustavnog suda Hrvatske Jasnom Omejec, čije odluke iz poslednjih godinu dana (referendumi o ćirilici i braku, oslobađanje Branimira Glavaša) zaslužuju i više od jednog novinskog teksta.

Karamarko se nije mogao uzdržati – po objavljivanju izbornih rezultata on se, a ne pobednica, prvi obratio stranačkom članstvu i TV auditorijumu. Ne iz protesta zbog ove nepriličnosti, nego saglasno Ustavu, Grabar Kitarović je podnela ostavku na članstvo u HDZ-u.

Umesto čestitke, premijer i šef konkurentske Socijaldemokratske partije Zoran Milanović objavio je pobednici i njenim pristalicama otvoreni rat do istrebljenja (“ili oni ili mi”, rekao je Milanović), koji će sigurno trajati bar sledećih godinu dana kohabitacije do parlamentarnih izbora, koji se moraju održati najkasnije do 16. februara 2016. Rečeno – učinjeno, ugledni profesori Zagrebačkog univerziteta sa TV ekrana molili su Vladu Hrvatske da cirkus koji je otvorila odmah i zatvori. U žaru predizborne kampanje Kitarovićeva je, i sama namerna da natrlja nos svome protivniku – prethodniku Ivi Josipoviću, obećala da će predsedničku rezidenciju preseliti sa Pantovčaka, gde se sada nalazi, na neko, jelte, jeftinije mesto, recimo u vilu u zagrebačkoj Visokoj ulici 22. Samo desetak dana pre inauguracije Vlada Hrvatske je donela uredbu kojom se odlazeći predsednik Ivo Josipović preseljava tačno tamo gde je Kitarovićeva poželela, u, tad se ispostavilo, atraktivnu ali predsedničkim aktivnostima sasvim neprilagođenu vilu u Visokoj. Bilo je zabavno, ali do preseljenja (još)nije došlo.

Hrvatski predsednik ima nešto jača ovlašćenja od srpskog, a smatra se najjača u oblasti bezbednosti i odbrane. Kitarovićeva dolazi sa mesta pomoćnika generalnog sekretara NATO. Josipovića je optuživala zbog prevelikog broja (28) generala u hrvatskoj vojsci. Zanimljiv tekst objavila je Slobodna Dalmacija: ”Bivša pomoćnica glavnog tajnika NATO, školovana i profesionalno formirana na Zapadu, prvi put će se suočiti sa nikad javno istaknutim fenomenom. Naime, 25 godina nakon raspada bivše Jugoslavije, glavni stožer i sve rodove oružanih snaga vode isključivo časnici koji su vojne karijere započeli u JNA. Sam po sebi oficirski JNA-background ne znači ništa negativno, posebno ako je riječ o časnicima koji su dali obol u Domovinskom ratu. Međutim, vrhovni zapovjednik, ali i oni u Ministarstvu odbrane, morao bi se okrenuti mentalitetu kakav imaju časnici školovani u samostalnoj Hrvatskoj i koji nemaju vojne kartone po beogradskim arhivskim ladicama”.

Srbi u Hrvatskoj bili su tema predizbornih i postizbornih istupa Kitarovićeve. Ti istupi nisu obećavali da se prošla godina, koja bi se za njih mogla opisati ‘bilo ne ponovilo se’, za njenog mandata neće ponoviti. Srbi u Hrvatskoj sa predsednikom Hrvatske imaju dva sastanka godišnje i čekaju da vide šta će im prvi sastanak sa Kitarovićevom doneti. Srbija se oko ovih unutarhrvatskih napetosti držala, kako je jedino i mogla – uzdržano.

Ali između Hrvatske i Srbije ima niz nerešenih problema. Rešavanje otvorenih graničnih i imovinskih problema u dugogodišnjem je zastoju. Srbija se jako čuvala od toga da ove probleme iznese na međunarodni nivo, dok je Kitarovićeva u kampanji pomenula Međunarodni sud pravde u Hagu, gde bi mogao da završi granični problem. Srbija smatra da je u pitanjima potrage za nestalima sasvim kooperativna, kako je više puta za naš list ponovio Veljko Odalović, generalni sekretar MSP-a, dok Zagreb Beogradu preti teškoćama na putu ka EU ukoliko ovo pitanje ne bude na zadovoljavajući način rešeno.

Predata sva dokumenta o minama

Što se tiče prigovora da Beograd Zagrebu odbija da da mape miniranih prostora, direktor Centra za razminiranje Srbije Branislav Jovanović za Danas kaže da su sva dokumenta o tome Hrvatskoj predata još 2003. i da službe za razminiranje dve države odlično sarađuju. Razminiranje pograničnog prostora sa Hrvatskom sa naše strane završeno je 2009. uništavanjem 5.139 raznih vrsta mina i “na teritoriji Srbije, u pograničnom području sa Hrvatskom, više nema minskih polja”. “Mi smo na dnevnoj komunikaciji sa hrvatskim centrom za razminiranje i nikada nama ništa nije traženo u zadnjih sedam-osam godina jer je to sve dato u startu”, kaže Jovanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari