Sporazum o prekidu vatre u Ukrajini potpisan je u Minsku gotovo godinu dana pošto su ruski vojnici s maskama na licu i bez vojnih oznaka napali Krim. U međuvremenu, hiljade Ukrajinaca je ubijeno, a još stotine hiljada su postale izbeglice u sopstvenoj zemlji. Ruski predsednik Vladimir Putin, odlučan da silom povrati nekadašnju sferu uticaja ruske/sovjetske imperije, uništio je pravila koja su za tri generacije obezbeđivala mir u Evropi, zapravo u većem delu sveta.

Dok je Rusija nastojala da pokori Ukrajinu, ja sam bila u zatvoru s malo nade da ću se ikada ponovo naći na slobodi. Režim bivšeg predsednika Viktora Janukoviča igrao je kako Kremlj svira, a moj boravak u zatvoru je okončan samo zahvaljujući hrabrosti miliona Ukrajinaca koji su zahtevali njegovu smenu s vlasti. Ipak, moja sloboda je ostavila gorak ukus jer se moje utamničenje završilo tek kada je počeo rat protiv moje zemlje. 

                        Sada, nakon godinu dana divljaštva, sabotaže i laži u razmerama kakve nisu viđene od nacističke vladavine u Evropi, lideri Francuske, Nemačke, Rusije i Ukrajine dogovorili su se u vezi s novim akcionim planom za postizanje mira u našoj zemlji. Iako je verovatnoća mala, moram da se nadam da je sporazum postignut u Minsku, za razliku od ugovora koji je tamo potpisan u septembru 2014, plodotvoran. Narod Donbasa, koji je još pod opsadom i bombama ruskih vojnika i njihovih lokalnih pomoćnika, zaslužuje da se vrati u normalu.

                        Podjednako je važno i da se naši ratni zarobljenici i taoci vrate svojim porodicama. Prvi test za to u kojoj je meri Kremlj posvećen sporazumu iz Minska treba da bude to da li će osloboditi Nađu Savčenko, prvu ženu pilota borbene letelice u Ukrajini. Savčenko štrajkuje glađu više od dva meseca u Ukrajini protestujući što je na očito nelegalan način stavljena iza rešetaka pod optužbama koje su još gluplje od onih zbog kojih sam ja završila u zatvoru. 

                        Naravno, nadam se da će nova vlada trajati i konačno doneti Ukrajini mir. Ali takav ishod je malo verovatan s obzirom da sporazum nema nikakve mehanizme izvršenja kao što je automatsko isključenje Rusije iz sistema za finansijske transfere SWIFT ako ne ispuni bilo koji aspekt sporazuma. Prosto, verovati u „dobru volju“ Kremlja bilo bi neoprezno.

                        Ukrajina i njeni partneri treba da razviju jasnu strategiju i akcioni plan za slučaj da propadne poslednji sporazum iz Minska. To treba da podrazumeva pružanje odbrambene smrtonosne pomoći ukrajinskim snagama; naposletku, snaga odvraća, a slabost provocira. Šire gledano, uprkos izuzetno napetoj situaciji u našoj zemlji, Ukrajina zaslužuje jasan akcioni plan izvan njene aktuelne „sive zone“ bezbednosti, a koji će biti orijentisan ka evroatlantskoj budućnosti. Već smo platili visoku cenu za naše evropske ambicije; ne treba da nas sada od njih odvrate.

                        Štaviše, ako su ukrajinski partneri ozbiljni u vezi s pružanjem podrške vladavini prava, treba podići optužnice protiv lidera Kremlja u Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu za brojne ratne zločine i zločine protiv čovečnosti koje su njihove snage počinile u Ukrajini. Od njihove invazije na Krim pre godinu dana Rusija konstantno ozbiljno krši Povelju Ujedinjenih nacija, brojne međunarodne sporazume i međunarodne humanitarne norme.   

                        Mi Ukrajinci smo mnogo naučili o sebi samima i o Rusiji i Evropi tokom ovih godinu dana divljaštva. U stradanju svoje zemlje smo našli novo i nesalomivo nacionalno jedinstvo kao i novu rešenost da sprovedemo radikalne reforme naše ekonomije, vlade i društva jer od toga zavisi sama naša nezavisnost, a ne samo evropska budućnost. Ako ne izvršimo reforme, bićemo porobljeni.

                        Ali zemljotres koji je Rusija izazvala u Ukrajini takođe je razotkrio opasne defekte širom Evrope. Putin je u Ukrajini našao savršeno sredstvo za zbunjivanje i podelu Zapada. A njegov politički kredo je jednostavan – zavadi pa vladaj.

                        Zapravo, u proteklih godinu dana mi Ukrajinci smo često u neverici posmatrali kako se Evropa bori da se suprotstavi s tako jasnim činom agresije. Da nije oboren avion malezijske avio-kompanije nad teritorijom koju su držali pobunjenici (kada je život izgubilo svih 298 ljudi koji su bili u avionu), činilo bi se da ima razloga za sumnju da bi SAD i EU ikad postigle dogovor o aktuelnom programu ekonomskih sankcija koji je nametnut Rusiji.

                        Prvi defekt koji je Rusija otkrila može se naći među nekadašnjim evropskim članicama sovjetskog bloka. Neke od njih, kao što su Poljska i baltičke države, dosledno osuđuju delovanja Rusije i zahtevaju žestok odgovor. Ali, u ostalim delovima regiona, lideri su požurili da opravdaju rusku invaziju i prisvajanje Krima ili da izjave da je Rusija jednostavno isuviše moćna da bi joj se suprotstavljali. Popustljivost, stiče se utisak, veoma je aktuelna u zemljama koje bi trebalo da mogu bolje od toga.

                        A onda je stvoreno nešto slično političkim izdajnicima širom Evrope. Evroskeptične političke partije kontinenta i iz desničarskih i iz levičarskih redova podržavaju Putinov autoritarni nacionalizam kao model za onaj oblik neliberalnog režima kakav bi oni težili da osnuju kada bi se EU raspala.     

                        Zapravo, Kremlj finansira veliki broj tih partija. Lenjin je jednom rekao da bi kapitalisti prodali konopac kojim bi bili obešeni. Danas se ispostavlja da su evropske vlade voljne da omoguće Putinu da kupi glasove kojima će uništiti Evropu.

                        Kremlj takođe ima još pristalica, uključujući poslovne lidere koji žele da se vrate uobičajenom poslovanju s Rusijom i akademske branitelje Sovjetskog Saveza koji 25 godina nakon njegovog raspada vide šansu za davanje opravdanja. A budući da ankete javnog mnjenja otkrivaju da značajna manjina Evropljana prihvata Putinovu retoriku, stiče se utisak da njegova strategija za podelu EU i NATO znatno napreduje.  

                       Da pojasnimo. Ono što se dešava u Ukrajini, a ne finansijska stagnacija u Grčkoj, biće najbolji test da li evropsko i transatlantsko jedinstvo istrajava. Defekti koji se šire iz Ukrajine potkopavaju suštinske vrednosti koje su podupirale posleratni mir i prosperitet u Evropi. Ako se te vrednosti ne odbrane u Ukrajini, one će propadati daleko izvan naših granica. Zapad koji je podeljen u ovoj krizi ne može da opstane. Vreme je za akciju.

Autorka je bivša premijerka Ukrajine

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari