Dok Evropa proslavlja 25. godišnjicu od pada Berlinskog zida, tamni oblaci se ponovo nadvijaju nad kontinentom. Baš kao što ničeg neizbežnog nije bilo u vezi sa važnim promenama koje su usledile nakon Hladnog rata, ekonomsko i političko poravnanje u Evropi na koje se od tada privikavamo nije bilo Bogom dano. Poriv za integraciju i dalje je jak; ali naročito od globalne finansijske krize 2008. pojavljuju se kontrasile koje prete da ponište veliki deo ostvarenog napretka.


Sećanje na ono što je uzrokovalo događaje 1989. može da pomogne Evropi da pronađe način da prevaziđe aktuelnu boljku. Kako je Jegor Gajdar, prvi ruski premijer nakon raspada SSSR-a, uverljivo prikazao u svojoj izuzetno zanimljivoj knjizi „Propast imperije“, tajming propasti određen je padom cena gasa. Ali ono što je postavilo temelje za raspad SSSR-a jeste kombinacija moralnog pada u Sovjetskom Savezu i velikih troškova spoljnjeg vojnog naoružanja.

Ponovo moramo da iscrtavamo mentalne mape da bismo se uklopili u iskrivljene istorijske pejzaže. „Mirovna dividenda“ – manji troškovi odbrane i slobodnija trgovina i investicije – uspostavljena nakon okončanja Hladnog rata sada je preinačena u „geopolitički porez“ – gubitak za globalno blagostanje.

U okviru potrage Evrope za putem koji vraća u normalu njeni lideri moraju da tragaju za novim pogodbama gde će se sve strane prijaviti za dobitak. Ironija je u tome što bismo možda mogli da pronađemo zajednički jezik baš tamo odakle potiču aktuelne tenzije u Evropi, a to je Ukrajina. Preciznije rečeno, pošto je Ukrajina izvor konflikta, ona može takođe da obezbedi odskočnu dasku za napore za promenu kursa. Baš kao i u vreme SSSR-a, moraćemo da preduzimamo postepene korake, obnavljajući elemente normalnosti i ponovo izgrađujući poverenje.

Jedan od domena na koji se treba usredsrediti jeste ukrajinski finansijski sektor, gde su u velikoj meri izložene i ruske i zapadnoevropske banke, što daje jak podsticaj da sarađujemo da bismo održali finansijsku stabilnost. Bankarski sistem je u dubokoj krizi, ali bar postoji konstruktivan dijalog u kojem učestvuju ruske banke prisutne u zemlji.

Zajednički interesi su takođe očigledni u sektoru gasa, koji je ključna stavka u ukrajinskom državnom budžetu i možda glavni izvor korupcije u zemlji. Sve strane žele veću energetsku bezbednost – Rusija želi zagarantovanu potražnju, a Evropa i Ukrajina žele stabilne cene i snabdevanje. Sporazum postignut prošlog meseca pod pokroviteljstvom EU o obnovi snabdevanja Ukrajine ruskim gasom moraju da prate prave reforme sektora, koje će na kraju uključivati međunarodnog rukovodioca mreže.

Treći domen je trgovina. Sporazum o kojem su pregovarale Rusija, Ukrajina i EU, a koji se tiče okvirne primene Sporazuma o pridruživanju EU, ponudio je još jednu priliku za prepoznavanje zajedničkih interesa. Taj sporazum je stupio na snagu 1. novembra, ali je i dalje neizvesno da li će ga svi poštovati. Ako se pravilno odigra, ideološki manje nadahnuti pregovori o trgovini mogli bi da budu domen u kojem sve strane mogu da nađu zajednički jezik. Takva igra u kojoj niko ne profitira na račun drugog nije okončala Hladni rat, ali jeste ponudila priliku za izgradnju poverenja i olakšanje razmene.

Autor je glavni ekonomista u Evropskoj banci za obnovu i razvoj.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari